Šefik Džaferović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, obratio se javnosti na vanrednoj konferenciji za medije. Kako je kazao, na ovom svijetu ne postoji kazna koja bi bila adekvatna zločinima za koje je kriv Ratko Mladić. 

– Nijedna kazna ne može vratiti u život ubijene, niti može osigurati potpunu pravdu, ako imamo u vidu monstruoznost zločina opisanih u presudi. Ipak, činjenica da je Mladiću izrečena najteža kazna propisana Statutom – kazna doživotnog zatvora, predstavlja djelimičnu pravdu i satisfakciju za žrtve. Važno je da takav zločinac više nikada ne bude na slobodi. Važno je da su, pred licem, cijelog svijeta njegova zlodjela, iz proteklog rata, nazvana pravim imenom. Važno je da će ga civilizirani svijet, nakon ove presude, pamtiti samo kao ratnog zločinca i ništa više – kazao je Džaferović.

Dodao je da mu je žao što ovaj sud, kao i drugi sudovi ranije, nije imao hrabrosti da konstatuje da je genocid, pored Srebrenice, počinjen i u Prijedoru, Kotor-Varošu, Foči, Vlasenici, Sanskom Mostu, Ključu i drugim općinama u BiH, jer je to očigledna činjenica. Nju je, kako je kazao, na koncu, priznao i sam Mladić, kada je još 1992. na tzv. Skupštini srpskog naroda kazao da je to što se od njega traži – genocid.

– Uprkos tome, ostaje činjenica da su zločini u navedenim, kao i u drugim općinama širom Bosne i Hercegovine uključeni u presudu, te da su kvalificirani kao zločini protiv čovječnosti, što je kvalifikacija kojom su pred Nirnberškim tribunalom opisana nacistička zlodjela.

Značaj ove presude je i u tome što je, nakon presuda političkom rukovodstvu, zaokružena slika i kada je riječ o vojnom rukovodstvu Republike Srpske. Nakon ovih presuda niko više neće moći ustvrditi da je politički i vojni poduhvat, na čelu sa Karadžićem i Mladićem, bio legitiman politički i vojni poduhvat.

Kao što je utvrđeno u presudama, to je bio udruženi zločinački poduhvat, s ciljem stvaranja etnički čistih teritorija, a koji je rezultirao genocidom, istrebljenjem, logorima, silovanjima, premlaćivanjima, uništavanjem imovine i vjerskih objekata – rekao je Džaferović.

Ovom presudom, dodao je, uz presudu Stanišiću i Simatoviću, sud u Haagu završava svoj posao, koji ima izuzetan historijski značaj. Bio je to prvi put, nakon Nirnberškog tribunala, da jedan sud procesuira ratne zločine, s ciljem zaštite univerzalne pravde i slanja jasne poruke međunarodne zajednice da zločin neće ostati nekažnjen.

– Rad Haškog tribunala ima neprocjenjiv, historijski značaj, kada je u pitanju dostizanje pravde i istine, a samim time i za jačanje mira u Bosni i Hercegovini i regionu. Jer ne može biti trajnog mira bez istine i pravde, a zahvaljujući Haškom tribunalu dostignuta je makar djelimična pravda, a haške presude su ono što je najbliže istini – kazao je član Predsjedništva Džaferović.

Iz rada Haškog tribunala, dodao je, moraju se izvući ozbiljne pouke, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u njenom susjedstvu.

– Prije svega, podržavam žrtve u njihovim zahtjevima za sve moguće oblike naknade štete i svaku vrstu satisfakcije.

Pozivam sve u Bosni i Hercegovini da što prije prihvate presude Haškog tribunala, jer to će se, u konačnici, morati desiti. Pitanje je samo vremena. Presude međunarodnih sudova će se morati prihvatiti i provesti, jer drugog puta nema. Presude međunarodnih sudova, uključujući Međunarodni sud pravde, Haški tribunal, kao i Evropski sud za ljudska prava, nemaju alternativu.

Pozivam sve snage u Bosni i Hercegovini i regionu, koje još uvijek sanjaju o ratnim ciljevima – teritorijalne i daljne etničke podjele Bosne i Hercegovine, da se konačno probude, da konačno prestanu s lažima i prihvate istinu. Svoje retrogradne ciljeve nikada neće ostvariti. Mogu samo ugroziti mir i stabilnost – poručio je Džaferović.


Dodao je da u interesu svih treba nastaviti sa izgradnjom efikasne i funkcionalne države Bosne i Hercegovine i osiguranjem ravnopravnosti svih ljudi na cijeloj njenoj teritoriji, posebno povratnika.

– Zato ih pozivam da budu svjesni ove presude, presude Karadžiću, presude Međunarodnog suda pravde i da dobro paze kakav odnos imaju prema državi i Bosni i Hercegovini i ljudskim pravima svih građana.

Pozivam susjede Bosne i Hercegovine, čija je uloga u Bosni i Hercegovini utvrđena presudama Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde da, prije svega, poštuju te presude, da prestanu davati utočište presuđenim i osumnjičenim ratnim zločincima, te da ih izruče Bosni i Hercegovini. To je osnova za izgradnju budućih odnosa i rješavanje otvorenih pitanja. Nedopustivo je miješanje u unutrašnje stvari u Bosni i Hercegovini, jer samo kao ravnopravni partneri možemo i trebamo ići naprijed u izgradnji naših međusobnih odnosa.

Pozivam ovom prilikom Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da realizira Revidiranu strategiju za procesuiranje ratnih zločina. Više od 800 predmeta s A-liste, koje je Haško tužilaštvo, uputilo Tužilaštvu Bosne i Hercegovine mora biti procesuirano. Nedopustivo je da pravosudni organi Bosne i Hercegovine, ignorišući predmete s A-liste i na druge načine, pokušavaju uspostaviti diskontinuitet u odnosu na rad Haškog tribunala.

Pozivam i visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i Vijeće za implementaciju mira, da konačnu donesu Zakon o zabrani negiranja genocida. To je jedini način da se konačno zaustavi sistemsko negiranje genocida i slavljenje njegovih počinilaca, što je ključni preduslov za stvaranje jednog normalnog ambijenta u Bosni i Hercegovini.

Jedino je na istini i pravdi moguće jačati mir i graditi stabilnost u Bosni i Hercegovini. Zato je nužno da svi prihvate istinu i da prihvate pravdu, kako bismo gradili stabilniji i sigurnije okruženje, u kojem će se svaki čovjek osjećati komotno na svakom pedlju ove zemlje – poručio je u svom obraćanju Džaferović.