Dan uoči Božića, 6. januar zove se Badnji dan. Naziv je dobio po tome što se toga dana sječe badnjak i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje Božićno slavlje. Badnjak simbolično predstavlja ono drvo koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini u kojoj se prema vjerovanju rodio Hristos. Badnjak nagovještava i drvo “Krsta Hristovog”.

U pravoslavnim hramovima na Badnje veče služi se liturgija nakon koje se vjernici i svještenstvo okupljaju oko vatre i pale badnjak.

U tutinskoj crkvi ’’Svete Marije Magdaline’’ okupio se veliki broj vjernika koji su nakon polaganja badnjaka na vatru svečano obilježili dolazak Hrista.

Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta. Običaje oko Badnjeg dana su Srbi naslijedili od svojih predaka i dalje ih održavaju. Badnje veče, praktično, spaja Badnji dan i Božić. Zato se u narodu kaže za osobe koje su prijateljski bliske i vezane da su „kao Božić i Badnjidan“.