Niz incidenata koji su se desili u Priboju iznova su otvorili pitanje kakve to predstavnike imaju Bošnjaci i da li uopšte mogu nešto uraditi i spriječiti teror nad bošnjačkim stanovništvom u Priboju.

Da paradoks bude veći, Bošnjaci nikada nisu imali veći broj poslanika (čak 9) i ostalih državnih funkcionera, a da se nikada snisu osjećali ovako bespomoćno.

Ako se uz to uzme činjenica da dvije, od tri, bošnjačke stranke imaju čvrsto partnerstvo sa SNS i Vučićem, a da ista ta vlast toleriše iživljavanje nad Bošnjacima Priboja, postavlja se pitanje kakva je uopće svrha postojanja bošnjačkih partija, poslanika, funkcionera i lidera. Kao i šta je sa tim pompezno najavljivanim strateškim partnerstvima i savezima?!

Poslanik Samir Tandir dolazi s područja Polimlja. Poslije ostavke Samire Ćosović (SDP) on je jedini bošnjački poslanik iz tog dijela Sandžaka. Tandir se često znao hvaliti fotografijama sa perjanicom SNS iz Priboja Krstom Janjuševićem. 

Ali, od kada su počele nemile scene iz Priboja da dolaze u javnost, Tandir je propao u zemlju. Nigdje ga nema. Ni njega a ni prijatelja mu Janjuševića. Prvi se i ne oglašava povodom izliva fašizma u Priboju a drugi očito ništa ne radi da zaštiti pribojske Bošnjake.

Tako Bošnjaci, slijedeći put kad vam kažu kako je bitno da imamo poslanike u Skupštini, a vi ih upitajte: “Za koga je to bitno”?! Za njih lično ili za narod.

Vidimo da su za narod oni samo poslanici koji služe da u skupštinskim klupama svoj jezik koriste za hvalospjeve Vučiću i lizanje vlasti.

Izvor: Sandzacke.rs