Rahim Muratović kaže kako su muslimani Berana naviknuti na ovakve provokacije i dodaje kako je ubijeđen da su ovo stvari koje podržava mali dio građana.

O Beranama se, posljednjih sedmica, govori i piše na prostoru cijele bivše Jugoslavije, ali ne po dobru, ne po nekom kulturnom ili sportskom uspjehu, ne po pojedincima koji su napravili hvale vrijedan poduhvat. O Beranama se piše kao o mjestu gdje na najgrublji način nacionalizam izbija na površinu, o mjestu gdje ostrašćenost i mržnja postaju vidljivi.

Kada su prije nešto više od deset dana na zidu jedne beranske zgrade osvanuli grafiti uvredljivog sadržaja kojim se bošnjačkom stanovništvu poručivalo, u najmanju ruku, da nisu poželjni opštinske službe su brzo reagovale. Natpisi tipa „Oj, Pazaru, novi Vukovaru“ i slični, iz istog prljavog imaginarija, brzo su obrisani, a sam je načelnik opštine oštro osudio nacionalistički vandalizam.

Međutim, oni koji nešto pomnije prate zbivanja u Beranama upozorili su da je ista zgrada i nekoliko godina ranije bila ispisana sličnim natpisima, a da su u nekim drugim dijelovima grada znali počesto osvanuti grafiti koji glorificiraju četničkog vojvodu iz Drugog svjetskog rata Pavla Đurišića. Njega historija pamti kao jednog od najvećih zločinaca tog perioda, a lično je odgovoran za pokolj desetak hiljada Bošnjaka Bosne i sjeverne Crne Gore, čime se i sam „pohvalio“ u dopisu kojega je poslao Draži Mihailoviću lično 11. januara 1943. godine.

Priča o Beranama, kao mjestu gdje se četništvo glorificira, nastavljena je i prošlog petka kada je opštinsko vijeće donijelo odluku da jedna od gradskih ulica dobije ime po ratnom zločincu Ratku Mladiću. Čim je odluka objelodanjena javnosti izazvala je lavinu reakcija u kojima se takvo ponašanje osuđuje, a na koncu je i sam predsjednik opštine Dragoslav Šćekić rekao kako neće potpisati prijedlog da Ratko Mladić dobije ulicu.

Glavni beranski imam Rahim Muratović u tom gradu živi i radi već 37 godina i u razgovoru koji smo vodili kaže kako je naviknut na takva dešavanja. Posebice na provokacije s grafitima i sa prijedlozima da se Pavlu Đurišiću podigne bista. Ovim posljednjim dešavanjima, među kojima je i usvajanje prijedloga na opštinskom vijeću da Ratkjo Mladić dobije ulicu u Beranama, pomalo je iznenađen. Ipak, kada pomnije sagleda situaciju stiče utisak da su sve to „inicijative“ koje dolaze „sa vrha“ i ubijeđen je kako pravoslavci Berana niti misle niti se osjećaju kao autori grafita i predlagači preimenovanja ulica.

Pokušaj podizanja spomenika Pavlu Đurišiću

„Da vam kažem, prvo muslimani i ja lično i muslimani Berana malo smo i navikli na takve i slične situacije, sa tim živimo odkad znamo za sebe. Nije samo to o čemu se sada govori, bilo je i prije nekoliko godina i pokušaj podizanja spomenika zloglasnom četniku Pavlu Đurišiću u Beranama. Bilo je i tih grafita i ranije i onda kada su izbori, prolaze one kolone sa raznim paraloma ‘selite se Turci’ i podizanjem tri prsta. Mi živimo sa tim. Živeći sa tim ljudima u Beranama mislim, ne znam, stekao sam neki dojam da je ipak to počinila manjina obzirom da u Beranama ima puno i dobrih ljudi s kojima mi komuniciramo i koji to ne podržavaju, koji imaju veoma lijep život sa muslimanima Berana. Hoću reći, da je to, ipak, jedan manji dio ovog stanovništva koji zagovara te grafite i neki koji nisu za suživot sa muslimanima“.

Kako je došlo do toga da opštinsko vijeće prihvati prijedlog da se po Ratku Mladiću imenuje ulica u Beranu i Muratoviću ostaje enigma, ali poznajući čovjeka koji je bio predlagač, i njegovu historiju u političkom životu grada, sumnja kako iza svega stoji promišljena politička odluka.

„Ovo oko ulice, vjerujte imao sam dosta kontakata sa pravoslavcima i svi to osuđuju. Stičem utisak da nekako od glave, što bi narod rekao, to smrdi. Pazite, taj čovjek koji je predsjednik komisije od sedam članova za odabir ulica, koliko sad znam, on je sada odbornik u opštini Berane, a prije je bio predsjednik Skupštine opštine, to je velika funkcija i pored predsjednika opštine najveća pozicija. On se javno deklarirao kao četnik i slikao se u četničkoj uniformi i ostale njegove izjave su takve. I takvo pitanje, osetljivo, što su nazivi ulica povjeriti takvom čovjeku, još da bude predsjednik tog organa pa kako da tumačimo? Već da oni koji su ga predložili, konkretno predsjednik opštine i oni koji se pitaju u tom krugu ljudi – šta možemo očekivati od njih. Mene su iznenadili određeni ljudi koji su glasali za to, njih četverica, znajući te ljude ne bih rekao da su oni za to, ali eto oni su digli dva prsta, i dali su tu podršku. Ne znam kako to da komentarišem. Sada se to ućutalo, valjda su shvatili šta su uradili“.Reklama

Muratović je ubijeđen da su i predlagač i ljudi oko njega dobro znali da prijedlog neće proći ali su se na takvo nešto odvažili iz jasnog razloga:

„Znali su oni da to ne može proći samo hoće povremno da nas podsjete da ne zaboravimo da su oni tu, da mi nikada imati mira nećemo, da smo mi manjina, da se oni moraju pitati. To je opet neka poruka, i grafiti i Pavlu Đurišiću bista koju su pokušali da naprave – da nas povremeno vrate, da imamo jednu distancu, da podsjete da ima ljudi koji razmišljaju da mi nismo poželjni u ovom gradu“.

Insisitra na tumačenju da su svi događaji djelo jedne male grupe ljudi i da je jedan od motiva takvog ponašanja pokušaj da se naruše dobri međunacionalni odnosi u Beranama.

Cilj narušiti dobre međunacionalne odnose

„Ja vjerujem da većina pravoslavnog življa ovde nije za to i da su oni pozitivni ljudi, dobri komšije, pijemo kafu svaki dan, družimo se. Ali sam od jednog starca čuo ovo: ‘Da se domaćica potrudi da napravi baklavu treba u šerbe kilu šećera staviti, ona stavi i baklava bude super, ali je neko ubacio kašičicu soli u šerbe i to više nije to’. Ili znamo onu narodnu poslovicu da u svakom žitu ima kukolja, to je ono gorko, ružno i dovoljno je samo nekoliko zrncadi da ti sve to pokvari. Ja vjerujem da je to samo mala grupica koja povremeno nam zagorčava ovaj neki mir i lijepi život u Beranama“.

Ipak, neke poteze aktualne crnogorske vlade ne podržava, a izjavama tipa kako je to „apostolska“ vlada daje se na znanje čija je ova država. Crna Gora mora biti građanska država, dodaje, uvjeren kako je to jedini recept za miran suživot.

„Pa on je (Zdravko Krivokapić) sa tom izjavom sve rekao. Treba da znamo, da shvatimo, čija je ovo zemlja i baš kada smo pomislili da je ovo građanska zemlja i imalo je Albanaca i Muslimana i Roma i Hrvata na svim pozicijama, baš ono pravo građanska. Vidite oni sada polako ostaju bez posla. A polako će ponovo apostoli da vladaju, uz sve uvažavanje vjere, ali ako ćemo građansko društvo onda nema vjeri mjesta da vladaju ni apostoli, ni poslanici, ni hodže, ni popovi, jednostavno ne osjaćemo se dobro. Ipak, je nešto drugačije i previše se uvodi sveštenstvo u sve sfere. Pozivaju se na slobodu vjere, jer su izglasali zakon i promijenili su ga. U redu, promjenili su. Ali, nešto previše je to. Dođu političari ovdje, posjete manastir ne posjete islamsku zajednicu. Previše se uvodi sveštenstvo u opštine, u domove zdravlje, u bolnice. Iako sam vjernik malo je to previše“.

Na kraju, Muratović kaže kako je ovo samo jedan od cijelog niza događaja koji dosta govore o namjerama novih crnogorskih vlasti. Najbitnije je da se „osvoji“ popis i da se nakon toga politički Crna Gora desuverenizira.

„Očigledno je da je to prioritet – da i oni koji su se do jučer pisali Crnogorcima da se sada pišu Srbi. Čak vjerujte da ima, gledao sam statistiku, recimo sela ili mahala koje su muslimanske da tu ima dosta ljudi koji su se pisali Crnogorac ili Bošnjak, a po vjeri musliman. Utiču i na nas, na bošnjačko stanovništvo, mada se neće niko pisati Srbinom. Naš broj Bošnjaka se prikazuje manji, ali ne možemo pomoći državi jer ako se pravoslavni živalj ne bude pisao Crnogorac jasno je čemu sve ovo vodi. Da budu manjina, pa se u tom slučaju ide i prema gubljenju državnosti, otkazivanju priznavanja Kosova, pa isključenju iz NATO-a. Svi pokazatelji idu u tom pravcu“.

IZVOR : AL JAZEERA