Na današnji dan prije 19 godina (19. oktobra 2003. godine) preminuo je Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.
Po ocjeni mnogih relevantnih savremenika, politika na čijem je čelu i čiji je jedan od kreatora bio Alija Izetbegović, najzaslužnija je za nastanak i opstanak Bosne i Hercegovine.
Alija Izetbegović rođen je 1925. godine u Bosanskom Šamcu u uglednoj begovskoj porodici. Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu.
Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom “Sarajevskom procesu”, kao prvooptuženi u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora.
Sarajevski proces
25. maja 1990. godine Izetbegović sa grupom istomišljenika osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Programski ciljevi Stranke predviđali su afirmaciju univerzalnih vrijednosti slobode, demokratije, jednakosti i ljudskih prava te tržišne privrede i pozitivnih funkcija socijalne države.
Odlazak na glasanje na prvim demokratskim izborima 1990. (FOTO: Fondacija)
Na prvim demokratskim izborima 18. novembra 1990. SDA je odnijela ubjedljivu pobjedu: od 240 poslaničkih mjesta u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, SDA je osvojila 86 mandata, a u sedmočlanom Predsjedništvu, tri člana su bili kandidati SDA. Izetbegović je izabran za predsjednika Predsjedništva RBiH, u vrijeme teške ekonomske i političke krize u Jugoslaviji. Tokom naredne godine, kao predstavnik Bosne i Hercegovine učestvuje u sastancima ‘šestorke’ (predsjednici 6 republika SFRJ) u nastojanju da se pronađe okvir za opstanak Jugoslavije. S makedonskim predsjednikom Kirom Gligorovim ponudio je platformu za reformirano ustrojstvo Jugoslavije, koja nije dobila potrebnu podršku ostalih.
Alija Izetbegović i Kiro Gligorov
Nakon što je Evropska zajednica priznala nezavisnost BiH 6. aprila 1992., JNA pokreće brutalnu agresiju širom zemlje. Izetbegović je tada imao 67 godina, nalazio se pred novim velikim izazovima i najburnijim životnim periodom.
Kao predsjednik Predsjedništva RBiH, nosio je teret i odgovornost vrhovnog komandanta. Insistirao je na poštivanju međunarodnih konvencija i ratnog prava, i posebno na zaštiti civilnog stanovništva i kulturnih i vjerskih objekata. Nastavio je učestvovati u pregovorima o miru; uprkos svim vojnim i političkim pritiscima i embargu na naoružanje, ostao je dosljedan principu slobode i opredjeljenju za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu ‘u kojoj niko neće biti progonjen zbog vjere, nacije i političkog uvjerenja’.
Izetbegović u obilasku ratnih linija odbrane
Zahvaljujući njegovim principijelnim stavovima i hrabrom otporu bosanskih branitelja, Bosna i Hercegovina je stekla prijatelje i podršku i na Istoku i na Zapadu.
Rat je okončan usvajanjem “Okvirnog sporazuma za mir u BiH” u Daytonu (Ohio, SAD) u novembru 1995. godine. Nakon potpisivanja Sporazuma, Izetbegović je izjavio: “Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postići.”
O tome ko je i kakav je bio Alija Izetbegović ostaće zapamćena izjava Richarda Holbrookea, tvorca Dejtonskog sporazuma: “Da nije bilo Alije Izetbegovića, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine.“
“Alija Izetbegović bio je čovjek koji je svim svojim bićem, dušom i tijelom, mrzio samu ideju rata. Ali kada je došao trenutak da bude uvučen u rat zbog same agresije, zbog potrebe da spasi svoj narod, ne samo da je ušao u rat nego je izašao kao pobjednik. Ta ideja mudrog čovjeka, čovjeka od knjige, vjernika, koji je prisiljen ratovati i koji to čini uspješno, ispunjavajući svoju dužnost i koji pri tome još izlazi kao pobjednik je za mene jedna od najdirljivijih ideja općenito”, izjavio je jednom prilikom francuski intelektualac Bernard Henry-Lévy.
Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Iste godine doživio je infarkt, oporavio se i nastavio raditi još četiri godine. Nakon deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH.
Bill Clinton sa Alijom Izetbegovićem u Bijeloj kući, 1997. (FOTO: Fondacija)
Sumirajući svoj život zapisao je: „Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život.“
Bio je autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te knjiga “Islam između istoka i zapada”, “Problemi islamskog preporoda” i “Islamska deklaracija”. Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više zemalja. Knjigu “Moj bijeg u slobodu” objevio je 1999. godine, a 2000. godine knjigu “Sjećanja” (autobiografski zapis). 2004. su objavljena sabrana djela Alije Izetbegovića u 10 tomova.
Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao što su Nagrada Kralja Fejsala za služenje islamu, medalje Centra za demokratiju iz Vašingtona, a najuticajniji španski list, madridski “El-Mundo”, izabrao je Aliju Izetbegovića 1995. za ličnost godine u svijetu.
Istambulški Marmara univerzitet dodijelio mu je 1997. godine titulu počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava, uspostavu mira ali ikao uglednom pravniku. Na forumu u Kran Montani 1998. godine dobitnik je prestižne nagrade za unapređenje ljudskih prava.
Dobitnik je i odlikovanja Republike Hrvatske “Velered kraljice Jelene” (1995.), plakete Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti (1996.), diplome počasnog doktora nauka Univerziteta u Tuzli i nagrade “Mislilac godine” Fondacije “Ali Osman Hafiz” iz Medine (1996.), državnog ordena Republike Turske (1997.), Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva (1997.), počasnog doktorata Univerziteta u Rijadu (1997.), “Ordena nezavisnosti”, odlikovanje države Katar (1998.), a 2001. godine proglašen je za islamska ličnost godine (nagrada Ujedinjenih Arapskih Emirata), te Povelje počasnog graditelja Starog mosta – spomenika mira” Centra za mir iz Mostara – 2019. (posthumno).
(Vijesti.ba)
