Aktivne migracije Palestinaca započinju krajem 19. stoljeća, a razlog za to jeste tadašnje stanje u Osmanskoj Državi, koja je bila u očiglednoj krizi. Kasnije izraelsko uzurpiranje palestinske zemlje, koje je u velikoj mjeri započelo otkupom i otimanjem imovine domicilnog stanovništva od strane izraelsko-jevrejskih doseljenika s početka 20. stoljeća, intenziviralo je  negativni proces raseljavanja Palestinaca. Iz Palestine su podjednako iseljavali kršćani i muslimani.

U kontekstu međunarodnih odnosa i lobiranja, dijasporalne zajednice širom svijeta imaju izuzetno značajnu ulogu. Bez obzira na brojnost i okolnosti pod kojima je nastala određena dijaspora, vidljivo je da kroz historiju one imaju specifičan utjecaj na političke, društvene i ekonomske prilike u zemlji svog porijekla. Ipak, veću povezanost za mjestom porijekla imaju one dijasporalne zajednice koje su nastale u vanrednim okolnostima, kao što je slučaj s palestinskom dijasporom, čiji je nastanak povezan s jačanjem izraelske agresije. Prema podacima Palestinian Central Bureau of Statistics, čak oko 5,5 miliona Palestinaca živi u dijaspori, od čega čak 2,2 miliona u Jordanu. Upravo u Jordanu, tačnije njegovom glavnom gradu Ammanu, osnovana je jedna od značajnijih palestinskih institucija pod nazivom Palestine International Institute,koja se bavi analizom stanja u palestinskoj zajednici.

PALESTINSKA ZAJEDNICA U JUŽNOJ AMERICI

Taher Labadi, istraživač s Univerziteta Paris-Dauphine, u članku pod nazivom The Palestinian Diaspora and the State-Building Process navodi da palestinska dijaspora ima izuzetno značajnu ulogu u borbi za palestinsko pitanje, što je razumljivo jer oko 50 posto od ukupnog broja Palestinaca živi raseljeno izvan svoje domovine. Organiziranost i značaj palestinske dijaspore analizirao je veliki broj arapskih, ali i stranih istraživača, historičara i novinara sa svih kontinenata, koji su u svojim radovima nastojali pojasniti okolnosti koje su dovele do ovako visokog procenta Palestinaca u dijaspori. Mohamed Bamyeh s Univerziteta u Pittsburghu, u svom članku naslova The Palestinian diaspora navodi da je za veliku palestinsku dijasporu zaslužna kontinuirana izraelska okupacija. Aktivne migracije Palestinaca započinju krajem 19. stoljeća, a razlog za to jeste tadašnje stanje u Osmanskoj Državi, koja je bila u očiglednoj krizi. Kasnije izraelsko uzurpiranje palestinske zemlje, koje je u velikoj mjeri započelo otkupom i otimanjem imovine domicilnog stanovništva od strane izraelsko-jevrejskih doseljenika s početka 20. stoljeća, intenziviralo je negativni proces raseljavanja Palestinaca. Ono što je izuzetno bitno napomenuti jeste da su se iz Palestine podjednako iseljavali kršćani i muslimani, o čemu je u javnosti veoma malo informacija.

Da su kršćani u više navrata masovno napuštali svoju domovinu Palestinu, govori nam jedna od analiza već pomenutog Palestine International Instituta pod nazivom The Bethlehem Communities in Latin America. U ovoj zanimljivoj analizi mogu se pronaći podaci o historijatu i organiziranosti palestinske dijaspore na području Južne Amerike. Ova palestinska dijasporalna zajednica u odnosu na većinu drugih koje su tokom prethodnih više od stotinu godina silom rasute po svijetu većinski je kršćanska. Palestinski kršćani krajem 19. stoljeća počeli su se naseljavati u Chile, Honduras i Paru, ali i u ostale zemlje Južne Amerike. Bitno je istaći da su Palestinci koji su se doselili u ove zemlje bili pravoslavne vjere, iz koje su u mnogim slučajevima prešli na katoličanstvo. Ovakvi potezi, prema istraživanju, bili su česti zbog želje Palestinaca da se što prije priviknu na nove životne okolnosti. Prva generacija doseljenika iz Palestine značajno je pomogla novim doseljenicima koji su nakon okupacije Palestine od strane Izraela pristigli u Južnu Ameriku. Iseljavanja Palestinaca bila su izuzetno masovna, što je rezultiralo da danas u zemljama Južne Amerike ima nekoliko stotina hiljada građana koji imaju porijeklo iz Palestine. Uprkos daljini i novom načinu života, Palestinci nisu zaboravljali odakle dolaze, što se može zaključiti iz njihovog odnosa prema svome kulturnom i historijskom naslijeđu.

Primjer privrženosti svojoj domovini jeste i osnivanje fudbalskog kluba u Chileu pod nazivom Deportivo Palestino. Ovaj fudbalski klub osnovali su Palestinci 1920. godine, a klub je prošle godine obilježio stotinu godina postojanja. Palestinci, koji su Chile naselili najviše u odnosu na ostale zemlje Južne Amerike, u ovaj klub puno su uložili, što je rezultiralo i brojnim osvojenim trofejima. Fudbalski klub samo je jedan od primjera kako Palestinci ljubomorno čuvaju svoju tradiciju hiljadu kilometara udaljeni od svoje matice.

ISTINA SE ČUJE ŠIROM SVIJETA 

Da je izraelska okupacija nemilosrdna prema svim Palestincima, bez obzira na vjersku pripadnost, dokaz je veliki broj palestinskih kršćana koji su se kontinuirano iseljavali prema Južnoj Americi. Palestinska dijaspora poznata je i po izuzetno visokom natalitetu, o čemu govori i podatak zabilježen u ovom istraživanju u kojem je učestvovala i izvjesna Palestinka Samira de Abusada iz Perua, koja ima čak devetoro djece. Zajedničko za sve Palestince u dijaspori, bilo da su kršćani ili muslimani, jeste njihova povezanost s domovinom, ali i kontinuirana zalaganja za poboljšanjem stanja u okupiranim oblastima Palestine. U brojnim istraživanjima koja su između ostalog obuhvatila palestinske zajednice u Danskoj, Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj, Francuskoj ili Austriji možemo pronaći podatke o izuzetno dobro organiziranim udruženjima, medijima i drugim organizacijama koje kroz svoje djelovanje nastoje sačuvati palestinski identitet daleko od kuće, ali i lobirati za pitanje Palestine. Znajući koliko je dobro organizirana jevrejska dijaspora, te koliko je jak njihov lobistički utjecaj u glavnim evropskim lobističkim centrima, Palestinci imaju izuzetno zahtjevan zadatak. Ipak, i uprkos tome, Palestinci na različite načine uspijevaju postići da se istina o Palestini čuje širom svijeta. Dokaz tome jesu stotine masovnih protesta u svjetskim metropolama koji su organizirani prethodnih dana u znak podrške Palestini, koja je bila pogođena novim napadima Izraela. Iza većine protesta stoje palestinske dijasporalne zajednice, koje uprkos brojnim opstrukcijama uspijevaju postići uspjeh na međunarodnom planu. Palestinsku dijasporu od ostalih dijasporalnih zajednica u svijetu odvaja činjenica da je ona specifična po tome što od njenog nastanka pa sve do danas postoji jedan razlog zbog kojeg Palestinci napuštaju svoju domovinu. Svakako, to su isključivo rat i progoni koji kontinuirano traju već decenijama, bez naznaka da će uskoro prestati.