Kabul – 21. juli 2025.
Dok se jutra u afganistanskoj prijestolnici rađaju pod sivim slojem prašine i smoga, stanovnici Kabula ne dočekuju dan s nadom, već s grčem u stomaku. U borbi za kap pitke vode, hiljade porodica već žive u uslovima koji podsjećaju na potpuni kolaps – a stručnjaci upozoravaju da bi do 2030. Kabul mogao postati prvi glavni grad na svijetu koji je ostao bez pitke podzemne vode.
Nekada dom za manje od dva miliona ljudi, Kabul je nakon 2001. godine doživio nagli porast broja stanovnika usljed migracija i potrage za sigurnošću. Danas, međutim, gotovo sav pritisak tog rasta oslanja se na krhki vodni sistem, koji se bazira isključivo na podzemnim izvorima – izvorima koji iz godine u godinu presušuju.
Prema podacima organizacije Mercy Corps, razina podzemne vode u Kabulu opala je za čak 30 metara u posljednjih deset godina. Grad godišnje potroši čak 44 miliona kubika više nego što se može prirodno obnoviti otapanjem snijega s planina Hindu Kush. Gotovo polovina bunara je već presušila.
Voda skuplja od života
Za mnoge stanovnike Kabula, svakodnevni život se sveo na potragu za vodom. Raheela, 42-godišnja majka četvero djece, kaže da već od zore čeka cisterne s vodom:
– Nemamo ni kap čiste vode. Štedimo na hrani da bismo mogli kupiti vodu. Svaki gutljaj je luksuz – ispričala je novinarima CNN-a.
U Kabulu danas čak ni bušenje privatnih bunara nije garancija sigurnosti. Ahmad Yasin, mladić koji je uložio sve što ima u kopanje bunara dubokog 120 metara, kaže da više nema sredstava čak ni za filter:
– Sve smo dali, a voda i dalje smrdi. Bojimo se da je zagađena.
I imaju razloga za strah. Mercy Corps upozorava da je više od 80% podzemne vode kontaminirano fekalijama i industrijskim otpadom. Posljedice su užasavajuće: masovne pojave proljeva, povraćanja, hroničnih bolesti.
– Dovoljno je da operemo zube tom vodom i odmah se razbolimo – kaže Sayed Hamed, zaposlenik državne službe.
Klimatske promjene i politička paraliza
Kabul se ne suočava samo s ljudskom nesrećom već i s prirodnim izazovima. Klimatske promjene dodatno ugrožavaju opskrbu vodom – umjesto stabilnog snježnog otapanja, grad sada pogađaju iznenadne, snažne kiše koje izazivaju poplave, ali ne doprinose obnavljanju izvora.
Dodatno pogoršanje došlo je 2021. godine, povlačenjem američkih trupa i dolaskom talibana na vlast. Većina međunarodne pomoći je obustavljena, a nedavna odluka SAD-a da prekine financiranje preko USAID-a dodatno je unazadila napore humanitarnih organizacija.
UNICEF i Mercy Corps upozoravaju da je za hitno djelovanje potrebno najmanje 264 miliona dolara, ali do sada je osigurano tek 8 miliona.
– Ovo nije samo vodena kriza. Ovo je humanitarna, zdravstvena, ekonomska i politička katastrofa – poručuje Marianna Von Zahn iz Mercy Corpsa.
Žene i djeca – prve žrtve krize
Kao i u svakoj humanitarnoj katastrofi, najveći teret pada na žene i djecu. Mnoge djevojčice propuštaju školu kako bi mogle donijeti vodu za porodicu. Žene su, pak, često primorane da u potragu za vodom kreću same, uz visoke rizike po sigurnost.
– Bez muškog člana ne smijemo izaći iz kuće. Svaka žena se boji, pogotovo noću – rekla je jedna mlada žena za CNN, zatraživši anonimnost.
Grad koji nestaje pred očima
Kabul, nekada centar nade i obnove, danas je simbol propasti. Bez funkcionalne infrastrukture, bez pomoći i bez sistemskog rješenja, ovaj grad polako nestaje.
– Kad smo se doselili, bilo je vode. Sada je nema, a ni mi više ne znamo gdje da idemo – kaže Raheela kroz suze.
Ako se međunarodna zajednica ne probudi na vrijeme, Kabul bi za svega nekoliko godina mogao postati prvi glavni grad u modernoj istoriji koji je ostao bez osnovnog uvjeta za život – vode. A s njim bi mogla presušiti i posljednja nada njegovih stanovnika.
