Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MMKS) na svojoj stranici objavio je cijelu prvostupanjsku presudu kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni na po 12 godina zatvora, a važan dio nje je Slobodan Milošević.
Iako Simatović i Stanišić nisu bili sudionici Udruženog zločinačkog poduhvata, utvrđeno je da je jedan od sudionika UZP-a bio Slobodan Milošević.
Šta je sve utvrdilo pretresno vijeće
U presudi se navodi da je od avgusta 1991. do decembra 1995. godine postojao Udruženi zločinački poduhvat koji je podrazumijevao postojanje zajedničkog zločinačkog cilja da se nasilno i trajno ukloni, kroz izvršenja krivičnih djela progona, ubojstva, deportacije i nehumanih djela (prisilno premještanje), većina nesrba, uglavnom Hrvata, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, iz velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Bivši Šefovi Službe državne sigurnosti (SDB) Srbije Stanišić i Simatović osuđeni su zbog pomaganja i podržavanja progona, ubojstava, deportacije i prisilnog premještanja Bošnjaka i Hrvata iz Bosanskog Šamca 1992. godine.
Međutim, sud je utvrdio da oni nisu bili sudionici udruženog zločinačkog poduhvata za razliku od, između ostalih, Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, i Željka Ražnatovića Arkana.
“Pretresno vijeće je razmotrilo ponašanje i riječi navodnih članova Udruženog zločinačkog poduhvata, izrečenu politiku etničkog razdvajanja, kao i korake koji su preduzeti u pravcu njenog provođenja, u Srpskoj autonomnoj oblasti Krajina, Srpskoj autonomnoj oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema i Bosni i Hercegovini. Pretresno vijeće smatra, međutim, da se najuvjerljiviji dokazi koji pokazuju postojanje zajedničke zločinačke svrhe odnose na sistematski obrazac zločina počinjenih nad nesrpskim civilima u svim regijama obuhvaćenim Optužnicom”, ističe Pretresno vijeće.
Pretresno vijeće je zaključilo da je van razumne sumnje dokazano da je najmanje od kolovoza 1991. godine, do 31. decembra 1995. godine postojao zajednički zločinački cilj da se nasilno i trajno ukloni, kroz izvršenje krivičnih djela progona, ubojstva, deportacije i nehumanih djela (prisilno premještanje), većina nesrba, uglavnom Hrvata, Bošnjaka i bosanskih Hrvata, iz velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
“Pretresno vijeće zaključuje da su zajednički zločinački cilj, kako je gore definirano, dijelili više političko, vojno i policijsko rukovodstvo u Srbiji, SAO Krajini, SAO SBZS i Republici Srpskoj, s ključnim članovima, između ostalih, koji variraju u zavisnosti od područja i vremena izvršenja zločina, a to su Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić (Badža), Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, i Željko Ražnatović Arkan”, utvrdilo je Pretresno vijeće.
