Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Historija muslimanskog ummeta često se ponavlja na gotovo isti, bolan način. Kada spomenemo pad Granade i njenog posljednjeg vladara Ebu Abdullaha es-Sagira, pred očima nam se ukaže njegova suza i riječi majke: „Plači kao žena za kraljevstvom koje nisi znao sačuvati kao muškarac.“ Ali istinska pouka krije se u onome što je prethodilo tom trenutku – a to je razjedinjenost muslimana i izdaja njihovih elita.
Pad Endelusa nije bio rezultat nadmoći kršćanskih vojski, već međusobne borbe muslimanskih vođa, pohlepe za vlašću i spremnosti na savezništvo s neprijateljem. U tome su značajnu ulogu imali i dvorski učenjaci koji su kapitulaciju predstavljali kao „opću korist“ i „zaštitu muslimanskih života“. Njihova opravdanja pretočena su u ugovor poznat kao Capitulación de Granada, kojim su muslimanima navodno garantovana prava i sigurnost. Međutim, nakon predaje uslijedili su masakri, mučenja i lažna obećanja o slobodnom odlasku – završena krvoprolićem.
Isti scenario ponovio se u novijoj historiji. Nakon što je palestinski otpor u Libanu bio prisiljen predati oružje, uslijedili su masakri u Sabri i Šatili 1982. godine, dok je svijet šutio. Bošnjaci Srebrenice 1995. godine, vjerujući obećanjima UNPROFOR-a, predali su oružje i doživjeli genocid.
Danas, dok Gaza pruža otpor cionističkoj okupaciji, ponovo se čuju glasovi koji pozivaju na predaju oružja i ulazak u „mirovni proces“. Ti glasovi podsjećaju na dvorsku ulemu iz Andalusa, a njihova poruka je ista: kapitulacija kao navodna zaštita civila.
Međutim, heroji Gaze znaju da predaja znači nestanak. Kur’an jasno upozorava: „Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i opremi vašoj, pa da svi odjednom na vas navale.“ (En-Nisa’, 102)
Izbor pred Gazom je samo jedan – otpor do kraja. Jer predaja vodi sudbini Granade, Sabre i Šatile ili Srebrenice, dok borba, makar i po cijenu života, čuva vjeru, narod i dostojanstvo.
Za razliku od onih koji kompromis nazivaju mudrošću, mudžahidi Gaze su već odavno odabrali put časne borbe. Oni znaju da život bez slobode i dostojanstva nije život, a da je šehidstvo pobjeda koja se ne briše iz historije.
