Braća Hrvoje, Nikola i Tomislav Maturanec – The M Brothers započinju svoju priču 2014. godine kupnjom i okrupnjivanjem 300 hektara zemljišta u Karlovačkoj županiji. Trenutno imaju oko 320 krava pasmine Crni angus.

Na pola puta između Karlovca i Slunja nalazi se farma braće Maturanec. Oni su nakon otkupa, čišćenja i malčiranja na raspolaganju imali 300 hektara zemlje koja je u potpunosti prenamijenjena u pašnjačke površine.

Nekoć zarasla šikara, danas su nepregledne površine za ispašu stoke.

Aberdeen Angus u sustavu krava tele

Iako su s projektom krenuli 2014. godine kupnjom i okrupnjivanjem zemljišta, svjetlo dana ugledali su nakon 6 godina i službenog otvorenja klaonice 2020., sa svim potrebnim dozvolama. Za to su vrijeme braća skupljala iskustvo obilazeći slične sustave proizvodnje u svijetu. Nakon što su posjetili nekoliko država kao što je Kanada, Austrija i jedinog takvog proizvođača u Hrvatskoj, odluka je pala te su u nekoliko navrata kupili stoku u inozemstvu. Komentiraju kako država nije pokazala volju za suradnjom pa je put do legalizacije bio dug i mukotrpan.

Trenutno imaju oko 320 krava pasmine Crni angus.

“Odabrali smo baš ovu pasminu zbog njihove izdržljivosti na vremenske uvjete. Ipak provedu veći dio godine isključivo na pašnjaku, ali i zbog naglašenog majčinskog instinkta“, kaže Nikola, najstariji brat, ujedno i voditelj gospodarstva. 

Respektabilan prirast i kvalitetno meso

Pojašnjava kako je pasmina izrazito zahvalna, samostalna i jednostavna za skrb. U štali ih drže svega 2-3 mjeseca, a ostatak provedu na pašnjaku. Nikola ističe da na 100 teljenja gotovo da ni jedna krava ne treba nikakvu pomoć, a u prosjeku im je pomoć pri teljenju ispod 1%. Također, ovu pasminu odlikuje izrazito kvalitetno meso, odnosno mramoriranost, što mu daje poseban okus i sočnost.

“Bojali smo se da naši ljudi neće imati sluha za nešto skuplje i kvalitetnije meso, ali povratne informacije koje dobivamo su većinom pozitivne i ljudi su oduševljeni pričom koju gradimo”, govori nam Nikola.

Kao i u svakoj animalnoj proizvodnji, najveći naglasak je na hranidbi koja je u njihovom slučaju bazirana na žitaricama, sijenu i silaži. Bez upotrebe koncentrata, hormona i aditiva kako bi bila što sličnija onoj u prirodi. “Vegetarijanska”, sa smiješkom komentira najmlađi brat Hrvoje.

Upitavši ih za priraste saznajemo da su kod junica respektabilne, od otprilike 1 kg dnevno, dok recimo bikovi nakon pripusne sezone postižu nevjerojatnih 2 kg na dan.

Kontrola proizvodnje

Da bi takav proizvod oplemenili i imali potpunu kontrolu nad njim, sagradili su i vlastitu klaonicu s preradom mesa po najvišim HACCP standardima gdje se takva sirovina pretvara u proizvod vrhunske kakvoće. Primjenjuju i zrenje svježeg mesa, u polovicama što mu daje dodatnu mekoću i aromu.

Također su pokrenuli i vlastiti webshop s dostavom svježeg, a ne zamrznutog mesa po cijeloj Hrvatskoj. U ovoj su rečenici posebno naglasili – svježeg.

“Ovo je prva klaonica otvorena u zadnjih sedam godina u Hrvatskoj, dok ih se zatvorilo otprilike tridesetak“, otkrivaju braća Maturanec. 

Godina zvana Covid

Godina je na izmaku, a planovi se mijenjaju. U samom startu su uz junad htjeli uzgajati i svinje (križance mangalice i duroka), no zbog premale cijene svinjskog mesa na tržištu i opće loše situacije, morali su obustaviti tu proizvodnju.

Prvotna zamisao bila je graditi brend i ime, primarno u restoranima u Hrvatskoj. No pojavom virusa stvari su se promijenile, okrenuli su se privatnim kupcima i u samom početku vršili besplatnu dostavu za narudžbe iznad 300 kn po cijeloj Hrvatskoj, izuzev otoka.

“Danas je situacija nešto drugačija, nekoliko puta mjesečno odlazimo u najveće hrvatske gradove gdje imamo punktove na koje ljudi mogu doći po svoje meso, a za narudžbe iznad 800 kn vršimo dostavu na kućni prag. Restorani su se također bili probudili, ali ni oni nisu radili punim kapacitetom s obzirom na godinu“, opisuje Nikola trenutnu situaciju.

Budući planovi The M Brothers

Bez obzira na, mogli bismo reći i najgoru godinu za krenuti s poslovanjem te stanje u državi, braća Maturanec se nikada ne žale, ne optužuju druge i gledaju samo pozitivno sa stavom da se sve može i treba probati.

“Godina je bila strava, no uspjeli smo ostvariti rentabilnost, tako da se veselimo narednim godinama i novim izazovima.”

Shodno tome, planova ne nedostaje. Za vrijeme pisanja ovoga članka u toku su bili pregovori za najam restorana u Zagrebu gdje bi se posluživala isključivo njihova junetina, no planovi su prolongirani uslijed najnovijih epidemioloških mjera. Također imaju i preko 100 muflona u sustavu uzgajanja divljači te proširuju svoju ponudu na divlje ovce.

Otkrivaju da im je krajnji cilj potpuna kontrola proizvodnje svježeg mesa bez zamrzavanja od farme do stola tijekom cijele godine. Uz afinitete prema slovenskim, austrijskim i susjednim stolovima i restoranima u regiji.

Previše je ratnika za računalom

Za kraj smo pitali najmlađeg među braćom, Hrvoja, koji je ujedno i student pete godine diplomskog studija proizvodnje i prerade mesa na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, da s nama podijeli svoje mišeljenje o poljoprivredi.

Kaže, on se vidi samo u njoj. “Nisam za gradski život i urede. Želim biti onaj koji hrani i stvara”, jasan je Hrvoje. Planiraju, dodaje, napraviti sigurnost koja će hraniti generacije iza njih. Misli da mladih u poljoprivredi definitivno fali, a previše je ‘ratnika’ koji sjede za računalima i optužuju državu ili nekog trećeg, a premalo onih koji će doista zasukati rukave i uprljati ruke.

“Vlada nekakva stigma da ako se baviš poljoprivredom, mora da si glup i nisi uspio”, navodi dodaje da nam definitivno treba više mladih i obrazovanih ljudi kako bi mijenjali neke stvari. U poljoprivredi se nitko nije obogatio preko noći, a to danas svi žele. Ali, trebaju shvatiti da to ne ide tako, ne samo u poljoprivredi nego i životu općenito.

“Iz svog iskustva im mogu reći da će sigurno mirno spavati, trud i vrijeme koje ulažete svakako će se isplatit’“, poručio je za kraj.