Valja istaći i to da je Dobrica Ćosić skupa s Jovanom Raškovićem osnivao Srpsku demokratsku stranku u Hrvatskoj, dok 1990. godine podružnicu ove partije osniva i u Bosni i Hercegovini te za njenog lidera postavlja Radovana Karadžića, kasnije će se ispostaviti ratnog zločinca 

Srbijanski književnik, akademik, političar i politički teoretičar te jedan od očeva modernog srpskog nacionalizma Dobrica Ćosić 15. juna je, nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije te uspostave Savezne Republike Jugoslavije, državne zajednice Srbije i Crne Gore, postao njenim prvi predsjednikom i to na direktni nagovor Slobodana Miloševića. No na ovoj poziciji se zadržava samo do kraja maja 1993. godine kada zbog sukoba s kasnijim liderom Socijalističke partije Srbije biva smijenjen, a na njegovo mjesto dolazi Zoran Ilić.

Najprije komunistički poletarac, kasnije veliki srpski nacionalista, 1966. godine se direktno usprotivio smjeni bliskog saradnika Josipa Broza Tita Aleksandra Rankovića čime se već osjeća njegovo nezadovoljstvo aktuelnim političkim zbivanjima. Dvije godine poslije na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije ističe kako se nad Srbima na Kosovu vrši teror i nasilje i za takvo što je optužio Albance koji čine kosovsku vlast. S obzirom na to da je Centralni komitet osudio njegove izjave, on se odlučuje na iščlanjenje iz SKJ te na taj način de facto postaje disident.

Poznato je da 70-ih godina postao član Srpske akademije nauka i umetnosti, a na svečanosti pristupanja ovom tijelu izgovorio je: “Srpski narod je dobijao u ratu, a gubio u miru”. On je još u to doba srbijansko rukovodstvo nazivao podaničkim zato što je prihvatilo USTAV SFRJ iz 1974. godine. Ipak, njegovo djelovanje u SANU-u ostat će najviše upamćeno po zloglasnom Memorandumu SANU-a, izrazito nacionalističkom dokumentu u kojem se analiziralo tadašnje stanje u Jugoslaviji, a za čijeg se idejnog tvorca uzima upravo ovaj pisac.

Ovaj strateški dokument srpske inteligencije obnavlja ideje predjugoslavenskih srpskih politika kada su težile ostvarenju projekta Velike Srbije. Memorandum SANU-a je prvi put objavljen u Večernjim novostima u dva nastavka 24. i 25. septembra 1986. godine te je bio podloga za razvoj političkog djelovanja najprije Slobodana Miloševića, a kasnije i drugih velikosrpskih političkih dužnosnika u Srbiji.

Valja istaći i to da je Dobrica Ćosić skupa s Jovanom Raškovićem osnovao Srpsku demokratsku stranku u Hrvatskoj, dok 1990. godine podružnicu ove partije osniva i u Bosni i Hercegovini te za njenog lidera postavlja Radovana Karadžića, kasnije će se ispostaviti ratnog zločinca. 

Nakon što je direktnim utjecajem nekadašnjeg prijatelja i saveznika Slobodana Miloševića smijenjen s pozicije predsjednika SR Jugoslavije, Dobrica Ćosić počinje u potpunosti oponirati njegovoj politici smatrajući da osnivač SPS-a nije uspio realizirati dugo sanjanju Veliku Srbiju. Također, on je do kraja ostao vjeran ideji da je najveći uspjeh Srba na ovim prostorima stvaranje bh. entiteta Republika Srpska koja je, podsjetimo, nastala na genocidu i odakle je protjerano oko 230.000 Bošnjaka i Hrvata. Uzmemo li sve navedeno u obzir, logično je da je Dobrica Ćosić sve do svoje smrti 2014. godine bio zdušni negator genocida u Srebrenici.

Iako se o njegovom književnom djelu iza rata malo raspravljalo, ostat će upamćeno da je njegov prvi roman “Daleko je sunce”, objavljen 1951. godine, u srž radnje stavio Drugi svjetski rat, te roman “Vreme smrti” u kojem je detaljno opisana historija jedne srbijanske obitelji. Godine 2012. izlazi s knjigom u formi dnevničkih zapisa “Bosanski rat” u kojoj kategorično negira da je Srbija uzela učešće u ratu u našoj zemlji.

Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu, a ukopu je prisustvovalo oko 1.000 ljudi među kojima su se našli i Ivica Dačić, Tomislav Niković, Boris Tadić, Milorad Dodik, Emir Kusturica i drugi.

Bilo kako bilo, ostalo je zapisano nekoliko redaka Dobrice Ćosića u kojim najbolje opisuje srpsku politiku: 

“Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno (…) Laž je srpski državni interes (…) Laž je u samom biću Srbina (…) U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina (…) Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.”