Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska i optuženik pred pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik, ponovo je šokirao javnost svojim islamofobnim i antiustavnim izjavama u kojima brutalno vrijeđa državu BiH, njene građane, posebno Bošnjake, koje konstantno svodi samo na vjersku pripadnost, nazivajući ih isključivo „muslimanima“.
U najnovijem istupu Dodik je ponovio već poznatu mantru o nepostojanju države BiH, tvrdeći da ona funkcioniše isključivo na osnovu konsenzusa, te da je pokušaj stvaranja unitarne Bosne i Hercegovine, kako kaže, „dugotrajan proces koji su muslimani otpočeli potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma“.
„BiH ne postoji. Sve što je pokušano da se napravi na državnom nivou je nakaradno. Imamo kvazi vojsku, Oružane snage BiH, nametnutu finansijsku strukturu, Tužilaštvo i Sud koji nikada nisu trebali da budu formirani. Cilj je bio da se razgradi policija RS, ali nisu uspjeli“, izjavio je Dodik.
Posebno zabrinjavajuća bila je njegova retorika usmjerena protiv Bošnjaka, koje je kroz cijeli govor dosljedno nazivao samo „muslimanima“, što predstavlja dio šireg narativa kojim se pokušava negirati nacionalni identitet Bošnjaka i svesti ih isključivo na vjersku grupu. Takav govor, koji je duboko uvredljiv i opasan, ima jasne političke ciljeve – delegitimizaciju Bošnjaka kao ravnopravnog naroda u Bosni i Hercegovini.
„Ne možete da prodate muslimansku istinu kao istinu svih. To su pokušali i sa zajedničkim udžbenicima. Muslimani razbijaju BiH i sve više ljudi ne vjeruje u njihove priče“, rekao je Dodik, dodavši i da je „najveći problem muslimanima to što nikada nisu samostalno pregovarali, već su to za njih radile strane ambasade“.
Vrhunac islamofobne retorike Dodik je pokazao izjavom da „problem sa muslimanskim svijetom prijeti i Europi“, implicirajući da je cijela vjerska zajednica prijetnja kontinentu: „Islamizacija je u punom jeku, a mnogi to u svijetu razumiju“, zaključio je.
Ovakve izjave predstavljaju ne samo napad na ustavni poredak BiH, već i otvoreno širenje mržnje i netrpeljivosti prema cijelom narodu. Retorika kakvu Dodik koristi godinama unazad, a naročito u posljednjim istupima, sve više podsjeća na devedesete godine prošlog stoljeća i politiku koja je tada dovela do najtežih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
U demokratskim društvima i pravnim državama, ovakvo ponašanje bi bilo predmetom ozbiljnih sankcija i krivičnih postupaka. Međutim, u Bosni i Hercegovini Dodik i dalje nesmetano koristi institucionalne resurse entiteta RS za širenje mržnje i destabilizaciju države, dok pravosudne institucije još uvijek pokušavaju da ga privedu pravdi.
