Nije neuobičajeno vidjeti ovce po seoskim dvorištima u kojima nema intenzivnog načina gajenja voćaka. Sve je više i voćara koji ih drže u starijim voćnjacima jer tako ne moraju da kose ili koriste herbicide u borbi protiv korova. Međutim, mnogi voćari puštaju ih čak i u mlade zasade što često dovodi do uništavanja sadnica.
Ovčiji stajnjak, po mnogima, najbolji je za voće jer je suvlji od kravljeg i sadrži nešto više fosfora i kalijuma, dok azot gubi brže u odnosu na goveđi iako i njega sadrži više. Naravno, podrazumijeva se da prije upotrebe bude zreo, star najmanje godinu dana, sa redovnim povremenim prevrtanjem.
Ne puštati ih u mlade zasade
Ipak, ovce nisu poželjne u mladim voćnjacima i baštama jer će uništiti voćke i stabljike povrća.

Bez obzira da li je oko mladih sadnica postavljena zaštita, one će podizanjem na zadnje noge oštetiti grane ili polomiti tek posađenu sadnicu dok će na starijim doći do oštećenja u vidu lomljenja bočnih, poluskeletnih grana.
U njih će se, na mjestu preloma, naseliti bakterije ili gljivice koje će u narednim godinama dovesti do zaraza, a time i propadanja stabala.
Najgore je to što ovce pasu u stadu i ako jedna potrči između stabala, za njom će krenuti i ostale što će dovesti do još jačeg lomljenja nižih grana na stablima.

Ostaci vune na polomljenim granama, koje se često ne kreče i ne prskaju bakrom, najbolji su pokazatelj da će vremenom doći do sušenja i propadanja stabala. Zbog toga je uvijek veliki rizik puštati ih u voćnjak čak iako su sadnice formirane i sa širim deblom.
Podići zonu rodnosti više od tla
Jedno od rešenja kojem pribegavaju pojedini proizvođači, a zbog namere da ne kose ili da ne prskaju herbicidima zemlju u voćnjaku, jeste da prve rodne grane idu od metar i po od površine zemljišta. Ovo je moguće u zasadima šljiva i krušaka, višanja, breskvi i trešanja, dok kod jabuka i dunja nije poželjno zbog slabije podloge i velikog gubitka prinosa, naročito kod jabuka.
Ovčiji stajnjak najbogatiji hranljivim materijama – kako ga primeniti?
U voćnjacima u koje se puštaju stada, voćari su svesni da će imati nešto niži rod koji se nadoknađuje puštanjem voćaka da više rastu u visinu, čak i do četiri i po metra visine. Površina u koje se puštaju ovce retko je ispod jednog hektara.

Ostavljanjem dužih i tanjih dvogodišnjih i trogodišnjih grana na vrhovima stabala dolazi do njihovog savijanja pod teretom roda, što olakšava berbu. Ipak, na pojedinim stablima moraju da se upotrebe i lestve što onda usporava, a ako je teren brežuljkast ona je još teža.
S druge strane, voćarima se isplati držanje i paša u voćnjacima jer ovce pasu niže trave, a papcima utabaju trave i korove što im ne dozvoljava rast. Tokom zime i proleća dolazi do obnavljanja trava i na proleće one ponovo mogu da se puste u isti voćnjak.
Izvor: agroklub.rs