„Nisam shvatao u kolikom se problemu nalazim, ali sad vidim koliko su ustvari u problemu svi oni koji konzumiraju bilo koju vrstu droge.“
„Znatiželja, nezadovoljstvo, “mladalačka pobuna protiv svijeta”, želja za prihvatanjem u društvu koje imponuje, nesigurnost i nedostatak samopouzdanja. Sve su to riješivi problemi i sami biramo kojim putem ćemo krenuti prema rješenju. Sve je veći broj mladih koji izaberu da krenu lošim putem, jer oni misle da je lakše. Naš sugrađanin sa željom da podigne svijest mladih i pokuša da pomogne nekom, nam je ispričao njegovu životnu priču za koju smatra da je veoma poučna“. Rekla je volonterka Ena Pušija.
„Korišćenje bilo kakvih psihoaktivnih supstanci, neće pomoći i riješiti problem. Smatram da treba ući duboko u problem mladih, i više građana ispričati svoju priču, baš kao i naš gost da bi mi kao društvo jedne države pomogli svima koji su na korak da padnu pod uticaj pogrešnih stvari. Nadam se da će ova priča pomoći našoj omladini“. Dodala je Anela Međedović.
„Mišljenjem da ću prevazići probleme, nijesam shvatao situaciju u koju ulazim, ne shvatam u tom trenutku da ulazim u još veći problem“. – Počeo je ispovijest naš gost.
„Znao sam da je lako dostupno, želio sam da probam, vidio da postaje popularno, da ću moći da zaradim više novca nego što bih mogao imati od nekog drugog posla, ali uvjerio sam se vremenom da te pare nikom ne mogu dobro donijeti, da su to ustvari grešne pare. Kasnije sam shvatao da gubim osjećaj za realnost, karakter, samopouzdanje, pedantnost… Kao jednom djetetu u završnoj godini osnovne škole bilo mi je bitno da budem kako bi rekli ,,faca“, onda sam vidio kako su momci koji konzumiraju marihuanu postajali „face“, iskreno poželio sam. Nijesam vidio lošu stranu u tom momentu. Odlučio sam da probam. U početku konzumiranja marihuane, mislio sam da se dobro osjećam, to je samo moja podsvijest govorila. Imao sam razna društva, situacija da me nagovaraju da uradim sve ono što oni ne bi, a ja pod uticajem marihuane to uradim. Osjećao sam se bitnim kao da sam radio super posao, izgubio sam osjećaj za stvarnost, više nijesam slušao istu muziku. Mogu slobodno reći da određena vrsta muzike i spotova takođe podstiče omladinu na neke loše stvari zato što se u današnjim spotovima može vidjeti mnogo loših stvari, konzumiranje psihoaktivnih supstanci i slično. Vremenom sam počeo gubiti svijest o pedantnosti, na primjer popijem kafu i odnesem šolju u kuhinju, odjednom mi bude muka da je operem, spustim je na radni sto, vratim se u sobu i već zaboravim šta sam htio uraditi. Kako bi mnogi rekli „male droge“ i one koje ne utiču na ljudsko zdravlje, po mom mišljenju ne postoje, sve droge su supstance koje utiču na funkcije mozga“. Rekao je gost.
„Još jedna bitna stvar je da nijesam shvatao u kolikom se problemu nalazim, ali sad vidim koliko su ustvari u problemu svi oni koji konzumiraju bilo koju vrstu droge. Za dvije godine prognoziram da će biti ekspanzija u gradu, preko 1 000 novih lica koja će konzumirati psihoaktivne supstance“.
„Vrijednost tog „bezvrijednog“ novca, zarađenog od prljavih poslova činila su mi zadovoljstva sa djevojkama koje danas ne bih ni pogledao, ali tada to sam bio ja. Razmišljajući sada o svemu, svima mogu poručiti da je najbitnije imati podršku porodice. Tako je bilo i meni, kada su shvatili čime se bavim i šta radim nijesam dobijao batine, niti sam imao zabrane, ali sam uvijek imao iscrpne razgovore i vjerujem da bi batine kako u meni tako i u svakom drugom djetetu izazvale inat. Roditelji takvim reakcijama ne postižu ništa kod djece. Tako su mi ukazali da tada u mojim postupcima nijesam bio samo ja, već su ljudi kao i obično uvijek generalizovali i moju porodicu gledali sa lošije strane. Ukazali su mi da ću ja jednom biti roditelj, da će moje dijete gledati kroz mene i da će ono imati problema jer u narodu obično kažu, kakav otac – takav sin. Mada u mom slučaju to nije tako“.
„Nakon sve priče, želim posebno da naglasim i stavim akcenat na to da se problem u kući dešava, ali i riješava. Moja poruka svima bi bila nećete biti face, ako neko tamo puši marihuanu, jer tada nesvjesno gubite sebe i sve oko sebe. Roditelji, razgovorom i ljubavlju mogu uraditi mnogo više nego grubošću, stidom, ignorisanjem činjenice da njihovo dijete ima poroke. Želim da poručim roditeljima, da je velika greška ako djecu na vrijeme ne puste da izlaze, sami vide šta valja, a šta ne. Da bi umjeli da razgraniče. Ako dijete samo ne shvati šta je ispravno i ne vidi kako ljudi funkcionišu, nećete moći ni vi da utičete na njih. Nekad roditelji stavljaju sebe u fokus i tako se dijete osjeća manje bitnim, izmakne kontroli i krene pogrešnim putem“. – Zaključio je gost.
