Tri mjeseca posle istorijskih izbora u Crnoj Gori mještani Ubala kažu da se nešto ipak promijenilo – niko im više ne prijeti proterivanjem u Srbiju. Novim premijerom nisu najzadovoljniji, ali ipak mu daju šansu, piše Kurir.
Ni sami više u Kučima ne znaju koliko su puta u poslednjih godinu dana pješice iz svog junačkog gnijezda išli u Podgoricu da Mila Đukanovića i njegove opomenu da ne može tako kako su radili. Da ne daju svetinje. Najmanje osam puta pješice i pet puta kolima, računaju u Kučima. U poslednja tri mjeseca, od izbora naovamo, samo jednom – na sahranu blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju, piše Kurir.
Ipak promjena
Tri mjeseca posle izbora, juče u mjestu Ubli, u centru kučkih brda, usred sela trobojka i uz trobojku – tri prsta. Neki momci pošli na svadbu, veseli, mašu zastavama kroz prozor kola, pokazuju tri prsta kad su vidjeli kola sa tablicama iz Srbije…
“Kad me pitaš je li se šta promijenilo za poslednja tri mjeseca, reći ću ti ovako – ovdje je do 30. avgusta bila katastrofa. Pa, meni su neki prijetili da ću se posle 30. avgusta prikolicom seliti u Srbiju! Ako neke promjene od tada do danas ima, onda je – nema više takvih prijetnji. A to je velika promjena “, kaže za Kurir u kafani u centru sela mještanin Radenko Mijović.
Istina, u centru sela i dalje jedni, koji naginju novim vlastima, dojučerašnjoj opoziciji, sjede u jednoj kafani, oni orijentisani ka DPS i Đukanoviću u drugoj, i tu se ništa nije promijenilo.
“Mi smo glasali za promjene, ne za ekspertsku vladu, ali, ajde, da sačekamo da vidimo šta će ova vlada uraditi. Mora biti barem za zeru bolje nego što je bilo pod DPS. Ako ništa drugo, nadamo se da ovdje nikad niko neće više nikom prijetiti da će zbog toga što drugačije misli morati nekud da seli – kaže Mijović. Sveto M. Pavićević, čija je kuća nešto niže od centra sela, dok čeka da na televiziji počne prenos rasprave u Skupštini Crne Gore o novoj vladi, sjeća se kako su pred izbore sadašnjeg mandatara Zdravka Krivokapića dočekali u selu – „kao Njegoša“”.
“Jeste nešto bolje nego što je bilo, ali da se mnogo promijenilo – nije, a nije imalo ni kad. Najiskrenije govorim – mi tada nismo mislili da će biti ovako. Glasali smo za ljude od kojih smo se nadali da će nešto promijeniti, i dalje se nadamo. Ja da se pitam, u vladu bih stavio Kneževića, Medojevića, Vučurovića, Andriju Mandića… Ali narod će sad da čeka, da vidi šta će uraditi ova vlada, mi smo naučili da čekamo”, kaže Pavićević za Kurir.
On se u Krivokapića nada, ako ništa drugo, da organizuje popis, da očisti biračke spiskove za nove izbore…
“Trinaest puta smo odavde išli pješke i kolima do Podgorice da opomenemo vlasti da ne može tako kao što rade. Neka samo nove vlasti ne pomisle da mi nećemo ponovo u Podgoricu ako bude trebalo. Hoćemo i te kako, samo ako osjetimo da treba”, kaže Pavićević.
Sad kad bi, kaže, sreo Krivokapića, rekao bi mu otvoreno, u oči – „nismo se baš uoči izbora ovako dogovorili“.
“Ali u neku ruku, razumijem ga. Razumijem pod kojim je pritiscima, da od mnogo stvari zavisi, možda iznad svega od pritisaka iz stranih ambasada”, veli Pavićević.
Na ulazu u selo juče su bili bijelom bojom prefarbani zidovi na kojima su letos bile trobojke.
“Mi ofarbamo zid u trobojku, oni ga prefarbaju, i sve tako, po sto puta”, kaže on.
Ne može preko noći
U kafani u centru sela, u kojoj sjede oni koji preferiraju novu vlast, na zidovima su redom slike – Slobodana Miloševića, Krcuna, Mladića, Karadžića, Vučića i Putina, Giške, patrijarha Pavla.
“Narod nije glasao za ovo što se sada dešava, ali neka promjena jeste se dogodila. Među nama u selu sve je manje-više kao što je i bilo. Ovima iz DPS kao da još nisu javili da su izgubili izbore. Nadaju se još da se nove vlasti neće složiti, vele, Milo je i dalje predsjednik. Mi na ovoj strani još nismo svjesni pobjede, 30 godina smo uništavani, ugnjetavani, ubijani u glavu, treba se navići na promjenu. Ne može promjena preko noći, pucneš prstima i bude promjena, ne može tako, još mi nismo svjesni šta nam se dogodilo”, veli mještanin Boris Mijović za Kurir.
