Država će obeštetiti porodice hiljadu jevrejskih maloljetnika za koje se smatralo da su mrtvi prije sedam desetljeća, a da njihove posmrtne ostatke neće vratiti porodicama   

Izrael se opire okretanju jedne od najmračnijih stranica u svojoj historiji. Navodno je najmanje hiljadu jemenske djece ukradeno iz njihovih porodica nakon što su ih vlasti proglasile mrtvima bez da su tijela predale njihovim porodicama. Takozvana operacija „Čarobni tepih“ prebacila je između 1949. i 1950. oko 50 000 Jevreja iz Jemena, gdje su stoljećima živjeli u novorođenu hebrejsku državu koja je pokušavala spasiti dijasporu naseljenu u neprijateljski nastrojenim arapskim zemljama.

Po dolasku u Obećanu zemlju smatrani su građanima drugog reda pred elitom Sabra (rođenih u Svetoj zemlji) i Aškenazija (srednjeevropskih Jevreja) koji su u to vrijeme bili dominantni. Internirana sa svojim porodicama u “apsorpcijske logore”, jemenska su djeca, poput Mizrahija ili istočnih Jevreja, živjela u šatorima često su bili bolesni. Mnoge su odvojili od roditelja i nikad se nisu vratili iz bolnice. Unatoč pritužbama, nije bilo sprovoda niti ukopa ili smrtnih listova. Nestali su.

Ali nikada nisu zaboravljeni. Jemenske porodice izvijestile su da su dane na usvajanje parovima Aškenazija bez djece, preživjelima iz Holokausta, u Izraelu i Sjedinjenim Državama. Godine 1967., 1988. i 1995. otvorene su službene istrage. Zaključak je uvijek bio isti: nije bilo krađe djece ili ilegalnih usvajanja: u najboljem slučaju, bila je riječ o medicinskom ili administrativnom nemaru usred zastrašujućih sanitarnih uvjeta.

“Otišao sam razgovarati s nekim od čuvara u logoru i rekli su mi da mi niko neće pomoći i da će mi se smijati”, rekao je Yosef Avraham istražnoj komisiji 1995. Doletio je iz Jemena 16. septembra 1949. na aerodrom u Tel Avivu zajedno sa suprugom i dvoje djece. Najmlađi, Tov, rođen je sedmicu prije. Odatle su upućeni u kamp za imigrante i odvojeno primljeni u kliniku na liječnički pregled. Sedam dana kasnije, beba je nestala. Prema dokumentima koje su godinama kasnije pregledale novine Haaretz, mali Tov nije upisan u evidenciju klinike. Prema službenoj verziji, umro je dvije sedmice nakon dolaska u Izrael.

Godine 2001. druga je istraga utvrdila da je socijalni radnik mogao, „u privatnom svojstvu“, dostavljati djecu na usvajanje „kako bi im ponudio bolji život“, bez uočavanja postojanja organizirane zavjere. Godine 2016. zahtjev jemenskih porodica stigao je do Knesseta (Parlamenta), što je na kraju deklasificiralo dokumente na kojima je do 2031. Bila oznaka tajnosti. U novom ozračju potrage za istinom, udruženja pogođenih ovlaštena su pretraživati ​​arhive. Pravosuđe je već 2018. podržalo ekshumaciju leševa djece koja su umrla pedesetih godina

Mjesec dana prije parlamentarnih izbora 23. marta i sedam desetljeća nakon što je zabilježen nestanak maloljetnika, vlada premijera Benjamina Netanyahua odobrila je plan pružanja novčane naknade jemenskim porodicama koje su izgubile djecu nedugo nakon što su stigle u Izrael.

“Vrijeme je da se prepozna patnja porodica čija su djeca oduzeta i da od države dobivaju naknadu”, priznao je Netanyahu prošlog ponedjeljka suočen s “jednom od najbolnijih epizoda u historiji Izraela”, koju bi, kako je naglašeno, trebalo zabilježiti u školskim udžbenicima. Vlada će se suočiti sa bužetskom stavkom od 162 miliona šekela (41 milion eura) kako bi platila odštetu od 37.000 eura za svaku porodicu koja nije obaviještena o smrti svoje djece i 50.000 eura za one koji još uvijek ne znaju gdje se nalaze.

“Država pokušava začepiti usta zajednici jemenskog porijekla beznačajnom i djelomičnom naknadom”, kazala je Ahim Vekayamim iz udruženja koje se bavi pronalaskom nestale djece. Većina organizacija Jevreja iz Jemena, koji već desetljećima traže svoje pravo da znaju istinu o tragičnoj prošlosti, žale što se država nije ispričala, iako izražava “žaljenje zbog patnje roditelja”. Udruženje Amram, koje je prikupilo svjedočenja 800 porodica, upozorilo je da “nema odštete ili istine bez slušanja svjedočanstava i bez preuzimanja odgovornosti.”

Vlada premijera Netanyahua ne prihvaća tezu koju su podržali potomci jemenskih imigranata i prenosili je s koljena na koljeno, da je postojala institucionalna zavjera za oduzimanje djece kada su odvojena od porodica kako bi ih dali na usvajanje. Zbog toga je nametnula neke uslove. Da biste dobili naknadu, potrebno je unaprijed odustati od bilo kakvih pravnih radnji koje su u toku i obavezati se da nećete podizati zahtjeve u budućnosti.

Samo 1053 slučaja koje je Uprava istražila moći će dobiti novčanu naknadu. U načelu, država tvrdi da je većina djece umrla od bolesti, iako se moglo potvrditi samo 48 smrtnih slučajeva. U 69 slučaja nema pojma gdje se djeca nalaze.

Sumnje jemenskih porodica pojavile su se kad su poštom dobile poziv da se pridruže vojsci na datume kada bi njihovi sinovi, službeno preminuli, napunili 18 godina. U spisima s kojih je skinuta tajnost od 2017. godine, čini se da su istražne komisije potvrdile postojanje “nemara i rasizma” javnih službenika. U sivoj zoni koju još treba rasvijetliti, sumnjali su da su se usvajanja odvijala bez znanja roditelja.