U ovom dobu hiper-antisemitizma i u svijetu sve veće mržnje prema svemu jevrejskom, krajnje je vrijeme da svi prestanu sarađivati sa zloćudnim glumcima u podsmijevanju Holokaustu.
Piše: David Goldman
Kada je na vreli i nježni junski vikend 2018. dr. Ivo Goldstein bio intervjuiran za hrvatsku popularnu TV emisiju Nedjelja u 2 o rastuće problematičnom koncentracionom logoru Jasenovac, nije ni sanjao kakav će vrtlog zakovitlati.
Negdje u 28-oj minuti intervjua, domaćin je upitao Goldsteina: „Mnogi su komentarisali nedostatak bilo kakvih forenzičkih dokaza iz ovog logora. Možete li objasniti zašto je to tako?”
Tada je Goldstein, jedan od najcjenjenijih istoričara na Balkanu ‘bacio svoju bombu’. „… to je stoga što je u aprilu 1945. Hitler otpremio specijalne strojeve za Jasenovac. Ovi strojevi su korišteni za uništavanje preostalih kostiju … ”, rekao je.
U trenutku kada antisemitizam eksponencijalno raste, pri čemu svaki četvrti američki milenijal vjeruje da je Holokaust lažiran, dok nešto više od polovice Nijemaca vjeruje da Židovi preuveličavaju Holokaust, Goldsteinova tvrdnja da je, dok je ruska artiljerija Berlin pretvarala u prah, Adolf Hitler našao vremena poslati do sada nečuven stroj za neki balkanski šićar kako bi se “uništile” ljudske kosti nije bila samo iluzorna budalaština, već posljednja stvar koja sada treba Jevrejima.
Još važnije, zašto dopustiti kontaminaciju povijesti Holokausta mjestom koje ne može pružiti nikakve nezavisne forenzičke dokaze osim za par hiljada žrtava i koje ima konstantno rastući – uključujući 2021. – popis žrtava za koji se više puta pokazalo da je friziran?
Nadalje, zašto su grupe poput Yad Vashema i Američkog Muzeja Holokausta decenijama okretale glavu dok je Spomen područje Jasenovac kralo slike iz Treblinke, Ukrajine, Poljske i drugih kako bi potkrijepilo svoje napuhane tvrdnje? I zašto ove organizacije do danas nastavljaju potkrepljivati tvrdnje bivše Jugoslavije o astronomskom broju poginulih u Drugom svjetskom ratu, uprkos tri vlastita zvanična popisa stanovništva koja pokazuju drugačije?
Smješten u Hrvatskoj, oko 100 kilometara južno od glavnog grada Zagreba, Jasenovac su osnovale Ustaše kolaboracionisti u augustu 1941. Prema većini izvora, oko 85% zatvorenika bili su Srbi, Romi, Bošnjaci i Hrvati, dok su preostalih 15% bili Židovi. Jugoslavensko forenzičko ispitivanje logora i okolne županije 1947.-48. pokazalo je da je u logoru sveukupno ubijeno između 2500 i 4500 ljudi.
Godine 1980. besparična Jugoslavija rebrendirala je Jasenovac kao “Aušvic na Balkanu”, u ciničnom pokušaju iznuđivanja novca od Zapadne Njemačke, pri čemu je broj poginulih u logoru kasnije povećan na 59.000, zatim 72.000, 77.000 , 99.000, 250.000 pa sve do 800.000 žrtava, poput neke jezive igre “genocidnog binga”.
Međutim, ne samo da Beograd nije mogao pružiti nikakve stvarne dokaze koji bi potvrdili ove nanovo napuhane brojke, već je povrh toga sramotno objavio da je logor s manje od 4.500 dokazanih (uglavnom nejevrejskih) žrtava sada jednak Auschwitzu, mjestu stravičnog ubistva od skoro 1,5 miliona ljudi, većinom Jevreja.
Ako je ikada postojao očigledan slučaj antisemitizma i mržnje prema sebi – posebno od strane onih jevrejskih istoričara koji su dopustili da se povijest Holokausta kidnapuje za ono što je u osnovi balkanski teritorijalni spor – ovo bi bio taj.
Ne treba ni spominjati da rastuće legije poricatelja Holokausta širom svijeta ne bi ništa više voljeli nego to da im se pomogne u njihovoj potrazi za poroznošću istinitosti najtragičnijeg i najgoreg događaja 20. stoljeća.
Historičari već dugo komentarišu kako na Zapadu Srbija promoviše Jasenovac kao dio jevrejskog Holokausta, dok su na Balkanu Jevreji potpuno uklonjeni iz Holokausta i zamjenjeni Srbima.
Kao što je dr. Lea David, predavač na Studija o Holokaustu na Univerzitetu u Haifi, primjetila: „Srpska politička elita je potom otuđila slike i simbole Holokausta kako bi izjednačila srpske sa jevrejskim žrtvama te promovisala srpsko pravedničko žrtvovanje kroz ratove 1990 -ih.
Utvrdivši Srbe kao žrtve Holokausta, srbijanska vlada je zatim zanemarila ulogu srpskih komunističkih partizana te rehabilitovala kvislinške Četnike i druge desničarske figure“, kaže ona.
Kao što je David McDonald sa Univerziteta u Otagu također primjetio u Globalizaciji holokausta: Jevrejska „upotrebljiva prošlost“ u srpskom nacionalizmu: „Slike Holokausta pomakle su granicu omogućavajući srpskim nacionalističkim ciljevima da steknu šire, univerzalnije obraćanje. Ovo bi moglo odjeknuti kod domaćih i onih Srba u dijaspori, kao i kod Jevreja i nejevreja … gdje bi se spleli mitovi o srpskoj i jevrejskoj patnji, pružajući novu seriju nacionalnih mitova. ”
Što se tiče američkog Muzeja Holokausta, oni na svojoj web stranici priznaju: „Utvrđivanje broja žrtava … za Jasenovac vrlo je problematično, zbog uništenja mnogih relevantnih dokumenata, te nezavisnim stručnjacima dugotrajne nedostupnosti onih dokumenata koji su sačuvani …“
Pa zašto citirati brojke ako su „izrazito problematične“, posebno imajući u vidu da je muzej svjestan da je Yad Vashem tokom 1990-ih u više navrata pokušavao pribaviti originalne jasenovačke dokumente iz Srbije, ali je to do danas odlučno odbijano? Jednako zbunjujuća je bila i višedecenijska jugoslavenska tvrdnja da će se novi “posmrtni ostaci žrtava” morati otkriti “, ali za vrijeme svoje 47-godišnje vladavine niti se jednom nisu potrudili da na lokalitetu pokušaju locirati ove misteriozne “nestale” posmrtne ostatke.
Oni koji su jedini ratni koncentracioni logor bez ikakvih provjerljivih podataka povezali sa naučno dokazanim činjenicama o Holokaustu nanijeli su nemjerljivu štetu jevrejskoj istoriji.
U ovom dobu hiper-antisemitizma i u svijetu sve veće mržnje prema svemu jevrejskom, krajnje je vrijeme da svi-posebno Židovi-prestanu surađivati sa zloćudnim glumcima u podsmijevanju Holokaustu.
Autor je australijski pisac i freelance novinar te direktor thegoldmanreport.org, stranice posvećene razotkrivanju nacističkih saradnika i neo-Nacista koji dolje žive.
(Vijesti.ba)
