Rukja, ili učenje Kur’ana radi liječenja i zaštite, često je poznata unutar muslimanskih zajednica kao sredstvo kojim se vjernici oslobađaju negativnih utjecaja, poput džinna. Međutim, ova duhovna praksa ponekad prelazi granice vjere i kulture, donoseći čudesne promjene čak i onima koji nisu muslimani. Priča koju je podijelio hafiz Fuad Abdullah Seferagić govori upravo o tome – kako je jedna brižna nana, svojim dovama i učenjem Kur’ana, utjecala na život nemuslimana.
Početak priče: Briga za mladića
Glavni junak ove priče je muškarac, nemusliman, koji vodi firmu za kućnu njegu teško bolesnih ljudi. Jedan od njegovih pacijenata bio je dvadesettrogodišnji Turčin, nepokretan nakon teškog auto-udesa. Dok je muškarac obavljao svoju profesionalnu dužnost, baka (nana) bolesnog mladića preuzela je duhovnu brigu o svom unuku. Svake večeri nana bi mladića mazala mirisnom vodom od jasmina u koju je dodala mrvicu miska. Prije nego bi to učinila, učila bi Jasin, kratke sure i dove, moleći za ozdravljenje svog unuka.
Prve reakcije
Isprva je muškarcu ovaj ritual bio čudan. Osjećao je umor, često zijevao i imao blagu mučninu. No, kako su dani prolazili, primijetio je promjenu. Počeo se osjećati opuštenije, spavao bi mirno, a s vremenom je osjetio unutrašnji mir koji mu je ranije bio stran. Nakon nekoliko sedmica, osjetio se potpuno “novim čovjekom”.
Radoznalost vodi ka istini
Postavši znatiželjan, muškarac je odlučio istražiti što je to Jasin i Kur’an. Počeo je pretraživati internet i raspitivati se kod svojih muslimanskih kolega. Njegova radoznalost ga je dovela do hafiza Fuada Abdullaha Seferagića, koji mu je preporučen kao osoba koja bi mu mogla proučiti rukju.
Rukja i spoznaja
Nakon prve rukje, nije imao vidljivih reakcija, no kroz razgovor s hafizom, muškarac je saznao da je nana svojim učenjem i dovama, uz Allahovu pomoć, istjerala džinne koji su možda utjecali na njegovo stanje. Hafiz mu je tada dao važan savjet: “Islam ne treba tebe, ali možda ti trebaš Islam.”
Zaključak
Ova priča nije samo primjer moći Kur’ana i vjere, već i dokaz da snaga dove i iskrenih namjera može promijeniti nečiji život, bez obzira na njegovu vjeru ili porijeklo. Nana, svojim jednostavnim, ali ustrajnim djelima, ne samo da je pomogla svom unuku već je navela i nemuslimana da razmisli o Islamu.
Pouka ove priče leži u snazi vjere, skromnih djela i ustrajnosti. Ona nas podsjeća da Allahova milost ne poznaje granice i da iskrena dova može dotaknuti srca čak i onih koji nisu vjernici.
