Ne, nije riječ o njegovom nuklearnom arsenalu…

Vladajuća administracija posvećuje ogroman dio svog sigurnosnog i vojnog aparata kako bi sami Iranci bili pod kontrolomEPA-EFE

Postoji mnogo razloga da se vjeruje, ali je to očito teško dokazati, da Izrael stoji iza nedavnog ubistva još jednog istaknutog iranskog naučnika.

Mohsen Fakhrizadeh, koga su obavještajne službe SAD-a i Izraela smatrale prvim čovjekom prikrivenog iranskog programa za razvoj nuklearnog oružja, ubijen je 27. novembra u zasjedi na autoputu kod Teherana „daljinski kontroliranim pametnim uređajima“.

Naravno, nemoguće je znati šta se tačno desilo na tom autoputu. Izraelci imaju svoje razloge za preuveličavanje svojih kapaciteta u provođenju skrivenih smrtonosnih operacija na iranskoj teritoriji. Iranci, sa druge strane, imaju svoje razloge za prikrivanje načina na koji je poznati naučnik ubijen i vode recipročnu kampanju dezinformiranja.

Ono što nam preostaje je očita činjenica da su Izraelci, možda u dosluhu sa Amerikancima, Saudijcima pa čak i Emiraćanima, iza još jednog ciljanog ubistva istaknutog iranskog zvaničnika.

No, kako to Izrael radi? Kako se ova sitna, mala naseljenička kolonija stalno izvlači sa počinjenim ubistvima?

Projiciranje veće snage

Premda se Izrael želi pokazati kao svemoguća i sveznajuća sila koja može ubijati i razarati samo pucnuvši prstima, činjenica je da je to sve laž, kliše i kitnjasto poziranje. Nema puno misterije oko ove kukavičke operacije: tu su američko-izraelski obavještajci, saudijsko-emiratski novci i ćelije „spavaća“ izdajničkih operativaca Mojahedin-e-Khalqa (MEK), protjerane iranske terorističke grupe kao najvjerovatnija kombinacija faktora koji su omogućili Izraelu da počini ovo ubistvo.

Ciljano ubistvo je uobičajena karakteristika izraelskog ponašanja. Ubistvo istaknutog palestinskog revolucionarnog pisca Ghassana Kanafanija, zajedno sa njegovom 17-godišnjom nećakinjom Lamees Najim, u Bejrutu 8. jula 1972. je možda najzloglasnije od svih tih ubistava.

Mohsen Fakhrizadeh nije bio prvi i sigurno neće biti posljednjih iranski naučnik za koga se pretpostavlja da su ga ubili Izraelci. Nekolicina iranskih naučnika je u protekloj deceniji ubijena, a za barem polovinu tih atentata se vjeruje da je glavni krivac Izrael.

Naravno, Izrael nije ni prvi ni jedini među državama koje eliminiraju ljude koje smatraju neprijateljima van svojih granica. Ranije ove godine je Donald Trump naredio američkoj vojsci da ubije Qassema Soleimanija, visokopozicioniranog iranskog vojnog zvaničnika u Iraku. Prije samo dvije godine, Saudijska Arabija je u Turskoj na komade isjekla Jamala Khashoggija, saudijskog novinara disidenta.

I sami Iranci imaju dugu historiju brutalnih ubistava ljudi koje smatraju neprijateljima širom svijeta. Oni su, na primjer, na smrt izboli istaknutog opozicionara Shapoura Bakhtiara u Francuskoj 1991. godine. Oni ne oklijevaju da ubijaju disidente i u samom Iranu, što dokazuje zloglasni slučaj takozvanih „lančanih ubistava“ tokom 1980-ih i 1990-ih.

Stoga se nijedna država u ovoj situaciji ne može izdizati iznad ostalih. Svi su krivi bez pogovora. Riječ je o svijetu „jedi ili budi pojeden“ režima koji vladaju terorom i ubistvima, gdje je svaki gori od drugoga.

Ali ipak, ovakav hrabri upad kolonijalnog naselja na teritoriju suverene nacije kako bi bio ubijen jedan od njenih viših naučnika ipak traži određeno obrazlaganje.

Tajno oružje

Ovdje želim postaviti direktno pitanje: kako Izrael može ubiti Fakhrizadeha, potom imati kukavički stav „niti negira niti potvrđuje“ i izvući se?

Problem o kojem govorimo nije izraelsko ponašanje, koje je sistematski kriminalno. Sve što trebate uraditi je pročitati knjigu Ronena Bergmana „Uzdigni se i ubij prvi: Tajna historija izraelskih ciljanih ubistava (Rise and Kill First: The Secret History of Israel’s Targeted Assassinations, 2018) kako bi izučili dugu i sistematsku historiju naseljeničke kolonije koja je osnovana i održana takvim ciljanim ubistvima.

Postoji veza, želim ukazati, između činjenice da Izraelci mogu samo ući u Iran i ubiti koga god žele i kukavičkih izdaja kao što je potez vladara UAE-a, Bahreina ili Sudana da „normaliziraju“ historijsku otimačinu Palestine i njihovo diplomatsko povezivanje sa naseljenikom kolonijom.

Ta veza ukazuje na skandaloznu nesposobnost vladajućih država sa svih strana Zaljeva i šire koje ne vjeruju vlastitom narodu i koje pretvaraju državnu strukturu u instrument tiranije nad vlasitim stanovnicima umjesto da nastoje naučiti kako da zaštite državni suverenitet. Kad smo već kod toga, nema razlike između vladara UAE-a i Irana: svi su patetično slabi u odnosu na američko-izraelski militarizam i patetično su tiranski nastrojeni prema vlastitim građanima.

Hajde da govorimo direktno o Iranu. Vladajuća država posvećuje ogroman dio svog sigurnosnog i vojnog aparata kako bi sami Iranci bili pod kontrolom. Toliko je svjesna svoje nelegitimnosti da joj je jedina i najvažnija funkcija da zgrabi moć, kontrolira ekonomiju i sistematski potčinjava Irance opresivnoj kontroli.

Vladajući vojni, obavještajni i sigurnosti aparat Islamske Republike ne želi prihvatiti činjenicu da nevjerovatno smiješno izgleda situacija da Izrael može upadati na njihovu teritoriju i nesmetano ubijati vodeće naučnike dok su oni zauzeti napadanjem djevojčice jer nosi šal na glavi na jedan način, a ne na drugi način. Sama glupost ove države je zaprepašćujuća.

Bezdržavne nacije, nelegitimne države

Izrael je država kasarna – država bez nacije koja kontrolira Palestince, naciju bez države. Tačno je ista situacija u svakoj okolnoj državi, a glavni je Iran koji je odavno izgubio povjerenje i podršku nacije kojom upravlja sa nemilosrdnom okrutnosti.

Zamislite na minut kako bi bilo da su ljudi u Iranu ili drugdje u muslimanskom svijetu gospodari vlastite sudbine. Zamislite da tamnice Islamske Republike nisu pune političkih zatvorenika i aktivista za ljudska prava. Zamislite da vladajuća država nije potrošila toliko svojih resursa i kapaciteta na prismotru Iranaca i kažnjavanje istih na najmanji znak života i slobode.

To je tajno oružje koje Izrael ima protiv Irana i svih drugih korumpiranih režima u regiji. To da nezakoniti vladari ne vide kako je snaga njihovih država u njihovim vlastitim stanovnicima; da su sloboda, sposobnost da ponosno ustanu i preuzmu nacionalni suverenitet pravi izvor moći za svaku državu. Umjesto toga, ove patetične nesposobne budale, koje ne mogu da sačuvaju ni svoje najveće imetke, uzalud pokušavaju sačuvati svoju državu zatvorenicima zastarjelim, korumpiranim i moronskim politikama.

Izrael je vojna baza koju je napravila banda europskih avanturista. Oni se ne bi ni usudili zamisliti upad u Iran, Tursku, Egipat ili bilo koju drugu pravu državu i ubiti jednog od njihovih državljana kada bi shvatili da je volja cijele nacije protiv njih. Oni znaju kako je cijeli aparatus Islamske Republike od vrha do dna nepopravljivo zastranjen od volje iranskog naroda, da su nakon 40 godina nevjerovatno propali u pokušaju povezivanja sa voljom nacije, da su oni i njihova cijela mašinerija propagande postali paraziti organizma antičke i mlade, ponosne i sposobne nacije nad kojom vladajuće svećenstvo ima mnogo moći ali malo autoriteta.

Nacije protiv država

Šta Iran može uraditi kao odmazdu Izraelu zbog ubistva vodećih naučnika? Ništa. Mogu li oni napraviti recipročan potez, otići i ubiti izraelskog nuklearnog naučnika? Naravno da ne mogu, oni nemaju potrebna sredstva i okolnosti da učine bilo šta slično. Tako da im preostaje da pušu, pušu i na kraju ispucaju nekoliko beskorisnih raketa u ovom ili onom smjeru i da nastave zlostavljati svoje stanovnike, te podržavati Hamas, Hezbollah ili ubilački Assadov režim kao još jedan beskoristan čin „otpora“.

No, istovremeno, uobičajene provokacije Izraela će se na kraju morati suočiti, ne sa ovim slabim i patetičnim državama, već korijenom otpora njegovim ubilačkim pohodima koji se nalazi u volji Palestinaca i Iranaca.

Ono što Izrael ne vidi u svom stalnom činjenju zločinačkih aktivnosti je to kako su nevjerovatno beskorisne. Oni skupljaju sva svoja zla sredstva i ubijaju nekoliko iranskih nuklearnih naučnika – pa šta onda? Iran ima bukvalno hiljade i hiljade takvih nepoznatih naučnika, od kojih su više od polovina žene fizičari sa vodećih iranskih univerziteta. Šta će onda Izrael? Pobiti ih sve? Baciti nekoliko svojih patetičnih i beskorisnih atomskih bombi na Iran kao što želi njegov američki kum Sheldon Adelson?

Da li je moguće spriječiti Irance da dođu do nuklearnog znanja i tehnologije za mirne ili čak ratne svrhe ukoliko su oni odlučni u tome? Da li oni zaista misle da jadna, sitna naseljenička kolonija može zaustaviti cijelu naciju koja je svijetu dala Maryam Mirzakhani? Odakle misle da potiče ta pokojna genijalna matematičarka? Univerziteta Tel Aviv? Izraelci će u ovom propasti kao što su propali u svemu čega su se dohvatili – od krađe Palestine do uvjeravanja ljudi sa trunom ljudskosti i empatije da prihvate ovu otvorenu krađu.

I vladajuća Islamska Republika i naseljenička kolonija Izrael će na kraju izgubiti u nastojanju gušenja volje palestinskog i iranskog naroda. Potisnuta ali prkosna volja nacija, Palestinaca pod čizmama iranskih vojnika i Iranaca pod okrutnostima vladajućih režima, će nadvladati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera