Ovom građanskom peticijom izražavaju protest zbog najave “hitnih”, netransparetnih i diskriminatorskih izmjena Zakona o slobodi vjeroispovjesti, kojima se ugrožavaju nacionalni interesi Crne Gore i naša ustavna prava i slobode
Pokrenuta je peticija protiv izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, saopšteno je večeras iz Podgoričko-dukljanske eparhije.
– Polazeći od svojih ustavnih i zakonskih prava i vjerskih sloboda, u uslovima pandemije u kojima nam je zabranjeno javno okupljanje kao oblik demokratskog izražavanja i djelovanja, pozivamo sve vjernike i ljude dobre volje da pristupe online peticiji, dodaju u saopštenju.
Ovom građanskom peticijom izražavaju protest zbog najave “hitnih”, netransparetnih i diskriminatorskih izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kojima se ugrožavaju nacionalni interesi Crne Gore i naša ustavna prava i slobode.
Javno zahtjevaju od Vlade Crne Gore:
– Odlaganje razmatranja i usvajanja Predloga Zakona do okončanja javne rasprave u trajanju od najmanje 15 dana, odnosno do izjašnjavanja vjerskih zajednica o predlogu Zakona. Kako javnosti nije pružen nijedan valjan razlog za hitnost i netransparentnost oko ovako delikatnih pitanja koje decenijama oterećuju našu društvenu i političku realnost, a naročito posljednju godinu od usvajanja Zakona,
– Pribavljanje mišljenja Venecijanske komisije i Savjeta Evrope na predložene izmjene i stavljanje javnosti na uvid tih mišljenja, kao i obrazloženja svih zakonskih odredaba kojim se stavljaju u neravnopravan položaj vjereske zajednice,
– Jednakost svih građana, odnosno vjerskih zajednica pred Ustavom i Zakonom i time spriječi diskriminaciju pravoslavnih vjernika i crkava, kroz stvaranje nekih podjela među pravoslavnim crkvama na “tradicionalne” i “ostale”, kojima pripadaju različita prava i obaveze.
– Sprječavanje arbitriranja svjetovnih vlasti u rješavanju pravoslavnog pitanja u Crnoj Gori, kroz ugradnju normi (izmijenjeni čl, 24,) kojima se legalizuje falsfikovanje istorije i stvaranje lažnog “istorijskog subjektiviteta” Beogradskoj patrijaršiji na tlu Crne Gore, a koji od 1485. godine isključivo pripadao Crnogorskoj crkvi, odnosno Cetinjskoj mitropoliji koja je od 1766. do 1921. godine bila samostalna i autokefalna pomjesna crkva, za vrijeme vladavine dinastije Petrović-NJegoš.
– Sekularizaciju državne administracije, kroz obezbjeđivanje transparetnosi i javnosti procesa kako ni jedna vjerska zajednica, a naročito ne strano pravno lice, kao što je Srpska pravoslavna crkva (vidi član 28. stav 2. postojećeg Zakona), ne može samostalno bez učešća ostalih vjerskih zajednica kreirati norme koje će da važe našu pravoslavnu crkvu, ali i druge vjerske zajednice, odnosno ateiste i agnostike u Crnoj Gori.
– Suzbijanje konflikta interesa u procesu izradi normi kojima se tretiraju pitanja vlasništva na ogromnoj imovini u Crnoj Gori, odnosno na pravoslavnim crkvama i manastirima, kroz omogućavanje ekskluziviteta Srpskoj pravoslavnoj crkvi u procesu kreiranja normi i stvaranja lažnog pravnog osnova za upis vlasništva na manastirima i crkvama u Crnoj Gori, koje nikad nijesu bile njene, niti se danas vode kao njeno vlasništvo.
– Zadržavanje odredbi čl.62-64 Zakona, odnosno obaveze utvrđivanja porijekla imovine svih, pa i porijekla imovine Srpske pravoslavne crkve i nekih njenih svještenika, na čije se ime vode pojedine crnogorske stvetinje, jer zašto bi samo oni bili oslobođeni dokazivanja osnova sticanja vlasništva na imovini koju su naši zajednički preci gradili.
Da je vječna Crna Gora!