Piše: Andrija Mandic, predsjednik Nove srpske demokratije

Kada je riječ je o Temeljnom ugovoru, onda se mora konstatovati da je Krivokapić zaista običan lažov. Žao mi je zbog toga. Ima ljepših i pristojnih riječi da se naslovi onaj koji istinu izbjegava, ali ovo je naša prava narodska riječ, jer istina voli da se kaže prostim riječima jer je i ona sama prosta.

Oko Temeljnog ugovora Krivokapić je sve slagao, i žive i mrtve, i svete i obične, i saveznike i neprijatelje, i narod i Crkvu. Sve ih izdao pričajući jedno, a čineći drugo. Jednima obećavao, a sa drugima pravio dogovore kako da sopstveno obećanje izigra, da prevari sebe i one najbliže koji su mu vjerovali.

I sada kada je uhvaćen u laži, on za sopstvene neistine, obmane javnosti i izdaju traži krivca u drugima, ne birajući riječi da ih, bez trunke stida, ospori, optuži, okrivi, uključujući i sam vrh naše svete Crkve. Kada padaš, ne vidiš koliko su drugi iznad, a koliko ti nisko, pa onda ti se učini da su i oni moralno posrnuli i pali kako bi pred sobom nojevski sakrio svoj udes i ljudski poraz.

O svemu govori Krivokapić, svima dijeli lekcije, za sve ima odgovor, osim na jedno najvažnije pitanje – zašto nije potpisao Temeljni ugovor kada je, kako kaže, i on za njega? Dakle, postoji samo jedna istina, i nijedna druga. Krivokapić nije htio da potpiše Temeljni ugovor i to ne želi. Za taj njegov politički, duhovni i moralni pad ne može niko drugi snositi posledice.

Ništa od onoga što je saopštio u svom zapetljanom i patetičnom izlivu”iskrenosti” od sinoć nije tačno, zato što je jedini razlog njegovog dolaska u Patrijaršijski dvor bio potpisivanje Temeljnog ugovora sa NJegovom Svetošću. To piše u saopštenju Patrijaršije, i ne samo to.

U saopštenju se naglašava da je bilo potvrđeno u prijepodnevnim časovima od strane Krivokapića da dolazi kako bi sa NJegovom Svetošću potpisao Temeljni ugovor. Krivokapić, kao grogirani bokser, zaboravlja šta je rekao jednima, a šta drugima, a kod laži treba imati dobro pamćenje, pa je tako zaboravio i da je juče u toku dana upravo vladika Joanikije saopštio da je od Krivokapića tražio da ispuni obećanje, i da potpiše sporazum.

Da, da… sve to mu je rekao uvaženi vladika Joanikije, iz čega se može osnovano zaključiti da Krivokapić nije čovjek koji drži do obećanja i da mu se ne može vjerovati, a da je Andrija Mandić sve suprotno od ovakvih karakternih osobina Zdravka Krivokapića.

Krivokapić je sklon političkim igrama protiv Crkve koje nijesu dobronamjerne, a Andrija Mandić nije. Andrija Mandić je uvijek poslušao svoju Crkvu, čak i kada je to bilo i na njegovu ličnu štetu. Krivokapić je samo dobijao od Crkve, i prvi put kada je trebalo bar nešto malo da lično rizikuje odmah je izdao. Još pride glumi i pravi se da sve te zahtjeve nije čuo, da dogovore nije razumio. Ponavlja koliko je odan svima u Patrijaršiji, svim vladikama, posebno vladici Joanikiju, ne razmišljajući koliko su oni razočarani njegovom izdajom, lažnim obećanjima i prevarom da potpis treba odložiti za neko drugo vrijeme.

On ne želi da odgovori zašto čekati i ne žuriti, osim ako vam nije stalo da Srpsku pravoslavnu crkvu držite u neravnopravnom i potčinjenom položaju.

Svima je jasno da Andrija Mandić i DF nisu krivi što ugovor nije potpisan, nego je za to kriv Krivokapić, i zato želim da ga u ime velikog i moćnog DF-a pozovem da zatraži oprost od patrijarha Porfirija i vladike Joanikija za sramotu koju nam je nedavno priredio u Patrijaršiji i odmah potpiše temeljni sporazum. A ako mu, kao što se već čulo u javnosti, Aleksa Bečić i Dritan Abazović brane da potpiše ugovor, neka to ne krije, nego javno kaže čitavom narodu.