Problem maloljetničkih brakova u Bosni i Hercegovini i dalje predstavlja ozbiljan društveni izazov, naročito u zajednicama gdje se takve prakse opravdavaju običajnim pravom. Iako se najčešće vežu za romsku populaciju, ovi slučajevi prisutni su i u drugim zajednicama, a posljedice su dalekosežne, uključujući prekid obrazovanja, siromaštvo i psihičke traume.
Prisilni brakovi – paravan za trgovinu djecom
Ombudsmeni za ljudska prava upozoravaju da prisilni maloljetnički brakovi često predstavljaju paravan za trgovinu djecom i druge oblike eksploatacije. Indira Bajramović, predsjednica Udruženja Žena Romkinja “Bolja budućnost”, ističe uznemirujuće primjere:
“Znam za slučajeve gdje je dijete prodato za tri hiljade maraka, ili gdje je majka dala kćerku za ovcu, a otac za litar rakije. Katastrofa je šta se dešava! Problem je što se mnogi slučajevi ne procesuiraju jer sudije i tužioci to svrstavaju pod običajno pravo Roma. Ali šta je s onima koji nisu Romi?”
Edukacija kao ključ za prevenciju
U Tuzlanskom kantonu sprovode se edukativne kampanje unutar romskih zajednica kako bi se osvijestila štetnost ovih praksi. Mehmed Mujić, saradnik za romska pitanja u Ministarstvu obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, naglašava važnost rada sa školama i učenicima:
“Radi se edukacija u saradnji sa romskom populacijom jer je to ključno za promjenu percepcije i zaštitu djece.”
Sistemski propusti i posljedice
Maloljetnički brakovi često prolaze ispod radara, naročito u siromašnim i marginaliziranim zajednicama. Socijalne i pravne službe nerijetko nemaju kapacitete ili saznanja da reaguju, objašnjava Samir Arnaut iz Misije OSCE-a BiH:
“U ovim zajednicama maloljetnički brakovi se ne smatraju problemom, već normalnom pojavom. Socijalne i pravne službe često nisu svjesne da se to dešava ili nemaju mogućnosti da intervenišu.”
Broj prijava raste, ali reakcije izostaju
Prema Specijalnom izvještaju ombudsmana za ljudska prava BiH, od 2019. do 2021. godine najviše prijava maloljetničkih brakova zabilježeno je u Tuzlanskom kantonu – čak 37 slučajeva. Međutim, samo mali broj slučajeva rezultira sudskim procesima.
Amira Hodžić, direktorica Centra za socijalni rad u Lukavcu, izjavila je da se najčešće preventivno interveniše:
“Imali smo jednu osuđujuću presudu protiv roditelja zbog sklapanja maloljetničkog braka. Većinom, međutim, reagujemo na dojave i pokušavamo spriječiti brakove prije nego što se dogode.”
Zaključak
Maloljetnički brakovi predstavljaju ozbiljno kršenje prava djece i ostavljaju dugoročne posljedice na njihov život. Potrebne su jače zakonske mjere, bolja koordinacija institucija i kontinuirana edukacija unutar zajednica kako bi se ovaj problem u potpunosti iskorijenio.
