U selima novovaroškog kraja neka prijateljstva su godinama neraskidiva. Volovi i ljudi u planinskim besputima zajedno žive i zavise jedni od drugih decenijama unazad. Prodica Matijević iz sela Vilovi kupila je traktore, ali ipak zna se ko je najspretniji i najrevnosniji kad je u pitanju posao u šumi.

„Volovi su jedini koji mogu prići na svaki teren i bez problema izvući građu. Mi od toga živimo i zato su nam oni kao članovi porodice. Teren je jako nezgodan, veliki nagibi, a po ovim vrletima traktor je potpuno nefunkcionalan. Ostali smo zato vjerni tradiciji, posao jeste zahtjevan, ali kad volovi znaju komande protiče bez problema“, rekao je za RINU Radojko Matijević iz Vilovi.

Ovdašnji mještani od kad znaju za sebe znaju i za volove. Radni dan rabadžije počinje ranom zorom i traje dok ima sunca. Od svoje pete godine ove životinje spremne su za rad u šumi, a najvažnije jeste naučiti ih komande uz pomoću kojih se izvlače kubici šume sa planinskog područja.

„Iako zahtjeva fizički napor, kad sam sa volovima u šumi ja se psihički odmorim. Lakše se sa njima čovjek dogovori, nego sa ljudima. Odmor je za dušu i prava releksacija. Nema tog novca za koji bih mir u selu i rabadžijski posao mijenjao za kancelariju i posao u gradu“, rekao je Radojko.

Кoliko je ovaj zanat bio popularan u selima novovaroškog kraja, govori i podatak da je svaka kuća je imala po jedan par volova, čime je se mjerila imućnost domaćinstva, danas ima možda par kuća u selu koje čuvaju ovaj zanat od zaborava.

Međutim, ako je suditi po nekoliko omladinaca koji se i danas rado prihvataju rada sa ovim krpunim životinjama, postoji nada da će rabadžiluk u Zlatiborskom okrugu živjeti bar još neko vrijeme.