Tokom skupštinske rasprave o izmjenama Zakona o strancima, poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević izazvao je burne reakcije izjavom da je „Beograd glavni grad Crne Gore“, ukazujući na, kako kaže, neriješen status desetina hiljada građana Crne Gore koji žive u Srbiji.
Knežević je kao primjer naveo sopstvenog sina, rođenog u Beogradu, koji, uprkos tome što su mu oba roditelja crnogorski državljani, ne može dobiti ličnu kartu ni druga crnogorska dokumenta.
„Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori. Jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora? Jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom ili su građani Crne Gore kojih se država odrekla jer se dominantno izjašnjavaju kao Srbi“, upitao je Knežević, obraćajući se ministru dijaspore Mirsadu Azemoviću.
On je istakao da građani Crne Gore u Srbiji nemaju pravo glasa, niti mogućnost dobijanja dvojnog državljanstva, te da nije prihvaćen ni model tzv. plave karte. U emotivnom obraćanju poručio je da ih u Srbiji ima toliko da „može iz punih usta reći da je Beograd glavni grad Crne Gore“.
Knežević je takođe kritikovao, kako je naveo, selektivnu političku hrabrost u Crnoj Gori, podsjećajući na ranije zahtjeve hrvatskog ministra Gordana Grlića Radmana, poput pitanja broda „Jadran“, odštete za logor Morinj i navodnog pritiska da Crna Gora prizna agresiju u ratovima devedesetih.
Na njegove izjave reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter, poručivši da su Kneževićeve tvrdnje u suprotnosti s Ustavom Crne Gore.
„Glavni grad Crne Gore je Podgorica, a predsjednik države je Jakov Milatović, kakav god bio. To sigurno nije Aleksandar Vučić“, naglasio je Huter, jasno poručivši da su ustavne činjenice neupitne.
Rasprava je dodatno produbila političke podjele u Skupštini, posebno na relaciji pitanja identiteta, dijaspore i odnosa Crne Gore sa Srbijom i Hrvatskom.
