U džamiji u selu Milatkovići, na području Medžlisa Islamske zajednice Čajniče, sinoć je po prvi put nakon više od osam decenija klanjana teravija, čime je simbolično obnovljen vjerski život na ovom prostoru.
Teraviji je prisustvovalo dvadesetak džematlija, a događaj ima poseban značaj za lokalnu zajednicu jer je riječ o džamiji koja je srušena tokom Drugog svjetskog rata. Prema historijskim podacima, džamiju su 1943. godine porušile četničke jedinice pod komandom Pavla Đurišića.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Čajniče, Avdo-ef. Šišić, kazao je da je ideja o ponovnoj izgradnji džamije potekla od rahmetli Salka Pašića, a da su njegovu želju nastavili i realizirali članovi porodice.
– Inicijativa za ponovnu gradnju potekla je od rahmetli Salka Pašića, a sada su njegovi sinovi praktično dovršili taj posao. Džamija je završena i večerašnja teravija je prva nakon više od osam decenija. Ako Bog da, na ljeto planiramo i njeno svečano otvorenje – kazao je ef. Šišić.

Prema njegovim riječima, tačan datum izgradnje stare džamije nije poznat, ali postoje pretpostavke da potiče iz osmanskog perioda.
– Pretpostavlja se da je mogla imati karakter vojne džamije, što nije rijedak slučaj za udaljenija područja gdje su postojala manja naselja. Oko džamije se nalazi i mezarje, a nešto iznad su i stari nišani, što svjedoči o dugom kontinuitetu života na ovom prostoru – pojasnio je ef. Šišić.
Zemljište na kojem se nalazi džamija decenijama nije bilo u vlasništvu Islamske zajednice, jer je vakufska parcela bila upisana na opštinu. Nakon dugotrajnog procesa, Medžlis Islamske zajednice Čajniče je krajem 2021. godine uspio vratiti parcelu u posjed Islamske zajednice, čime su stvoreni uslovi za obnovu džamije.

Ponovna izgradnja džamije u Milatkovićima, uz obnovu vakufske imovine, dio je šireg nastojanja Islamske zajednice da očuva vakufe i omogući obnovu vjerskog života u povratničkim sredinama na području ovog medžlisa.
Sinoćnja teravija tako je, nakon 82 godine, ponovo okupila vjernike na mjestu koje je decenijama bilo bez džamije, ali ne i bez sjećanja na njen značaj za ovaj kraj.














