Iznenađenje i nevjerica amidže Ibre Planića kada mu se pojavila na kućnim vratima pored devastirane kuće njenog rahmetli oca Almaza bili su ogromni.

• Za Almasu niko nije znao ništa jer se nije javljala 30 godina. Pretpostavljali smo da je ubijena u Zvorniku kada je, 1992. godine, počela agresija na Bosnu i Hercegovinu. Niti se ona javljala niti smo mi mogli doći do bilo kakvih informacija o njoj, sve dok se nije pojavila u mojoj avliji – priča Ibro za Avaz.

Za to vrijeme Almasa je, kaže, živjela na dva kontinenta, u afričkoj državi Sijera Leone i Bugarskoj, odakle je ovih dana stigla u Srebrenicu da dobije bosanski pasoš.

Ona u Bugarskoj ima dvoje odrasle djece, a radi kao njegovateljica starih i iznemoglih osoba.

• Dvije godine nakon mog rođenja umrla je majka Emina, a babo Almas se oženio i u drugom braku dobio je sinove Sakiba i Mesuda, koji žive i rade u Švicarskoj. S njima nemam nikakav kontakt – kaže Almasa, nadajući se da će ovih dana i s njima stupiti u vezu.

Ona je živjela u Zvorniku, upisala školu za daktilografa i nakon školovanja se udala. No, taj brak nije potrajao, a onda je počeo i rat i Almasa je, s prijateljicom Azmirom iz Zvornika, koja je bila udata za ljekara iz Afrike, otišla u Sijera Leone.

• Nakon naučenog jezika upisala sam i završila medicinsku školu. Azmirin muž me uključio u ekipu „Ljekari bez granica“ i s tom ekipom 1993. godine sam otišla u Bugarsku, gdje sam upoznala ljekara Hasana iz Egipta. S njim sam sklopila brak i dobili smo dvoje djece. No, Hasan nas je napustio, otišao u Egipat i sada je u kontaktu samo s djecom – priča Almasa.

Iz Bugarske je došla u Zvornik, gdje joj je bila prijeratna adresa, da bi dobila pasoš. S obzirom na to da je rođena Srebreničanka, policija ju je uputila u rodni grad da tamo dobije dokumente, a onda se pojavila i na amidžinim vratima.

Neopisiv osjećaj

• Kada sam u Općini objasnila da sam došla radi dokumenata, uputili su me u pravnu službu „Moja adresa Srebrenica“. Tamo sam srela Aliju Tabakovića, ispričala mu ko sam i odakle sam i on me odvezao kod amidže Ibre u rodno selo. Neopisiv je osjećaj koji je izazvao susret nakon 30 godina s amidžom Ibrom, strinom Nazom i rodnim selom – kroz suze radosnice govori Almasa.

Povratak djeci u Bugarsku

Zahvaljujući pravnoj pomoći „Moja adresa Srebrenica”, općinskoj administraciji i uposlenicima Policijske stanice u Srebrenici, Almasa kaže da će uskoro dobiti pasoš i vratiti se djeci u Bugarsku.

Za to vrijeme nastojat će stupiti u kontakt s polubraćom i ostalom rodbinom, obići selo, ali i Zvornik, gdje se školovala i provela djevojačke dane. Nekoliko puta posjetila je majčin i babin mezar u Potočarima, prisustvovala komemoraciji 11. jula u Memorijalnom centru i upoznala se sa strahotama genocida.