Na svjetskom tržištu najjeftinija je cijena struje iz španskog vjetra, ali zahvaljujući najnovijim tehnologijama, snažnim zračnim strujama i više od 200 sunčanih dana, uz neizbježne državne posticaje za vjetroelektrane, Pešterska visoravan idealna je da nakon prvih vjetroturbina postane rekorder Starog kontinenta u proizvodnji električne energije.
O prirodnim preduslovima, infrastrukturnoj orijentaciji i kadrovskim kapacitetima govori iskustvo elektroinženjera Safeta Šmakovića, decenijama posvećenog alternativnim izvorima električne energije, na projektima u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Turskoj, na Kosovu, u Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji.
U njegovoj svakodnevnoj retorici razlikuju se konvencionalni i obnovljivi izvori električne energije.
“Konvencionalni izvori su velike, skupe termoelektrane i nuklearne elektrane, opasni zagađivači životne sredine, uz velike hidrocentrale, koje nisu direktni zagađivači, ali se zbog skupoće i veličine svrstavaju u konvencionalne.
Za razliku od njih, obnovljivi izvori ne ovise o zalihama uglja i nafte, čisti su i nepotrošivi, a obično podrazumijevaju pogone malog gabarita, za korišćenje energije vjetra, solarne energije, biomase, geotermalnih izvora, snaga malih vodotoka, energiju iz podvodnih farmi plime i oseke”, objašnjava Šmaković, kontrolor i serviser srpsko-slovenačke firme “Hidro-vind”, koja je prije šest godina, na Gračanskom polju, pored Leskova, na obodu Pešterske visoravni, instalirala prvu vjetroturbinu u Srbiji, kapaciteta blizu 500 kilovata, u koju je uloženo više od milion eura.
Kilovati ‘za ponijeti’
Inženjer Šmaković objasnio je kako je nauka doskočila prirodnom ograničenju duvanja vjetra.
“Moderni vjetrogeneratori veće snage podižu se na veće visine, gdje ima više zračnih strujanja. U slučaju da vjetroturbina koja zadovoljava kućne potrebe ne može tek tako da se podigne do visine od nekoliko stotina metara, vjetrogenerator se postavlja u balon, koji ga podiže na dovoljnu visinu ili, još bolje, da sam balon bude generator. To je zapravo turbina, lakša od vazduha, napunjena helijumom, koja na visini od 330 metara pod horizontalnim zračnim strujanjem pokreće rotor oko svoje ose, proizvodi struju i, zahvaljujući Magnusovom efektu, ostaje stabilna uprkos rotaciji.”
Prvi preduvjet: funkcionalna pravna država
Nemaju svi izvori jednak potencijal u Srbiji.
Upotreba biomase, drvnih otpada i poljoprivrednih kultura za sagorijevanje i proizvodnju struje postaje sve popularnija, a najduže se uspješno upotrebljavaju male hidroelektrane. Geotermalni izvori nedovoljno su topli, a solarna energija povoljna, ali neisplativa za grijanje.
“U toku je početak kraja državnog monopola.
Na elektrotržištu, kontaminiranom neobjašnjivim izbjegavanjem plaćanja, iskoristiva energija vjetra još nije u potpunosti ispitana niti je dobila šansu kao širom Evrope”, kategoričan je Šmaković.
Istovremeno apostrofira: “U bivšim jugoslovenskim republikama vrijeme obnovljivih izvora dolazi sporo, ali ipak kuca na vrata.
To je progresivna oblast u kojoj se radi sa najmodernijim tehnologijama.
Međutim, da bi slobodno tržište električne energije funkcionisalo, prvi preduslov je da (pro)funkcioniše i pravna država. Da se s riječi pređe na djela.”
Naročito u poštivanju ugovora i rokova plaćanja, odnosno da postoji mehanizam koji uređuje odnose između povjerioca i dužnika.
“Da bi vjetroturbine proizvodile kilovatčasove u mreži, moraju se prethodno pravno regulirati, da imaju tehničko-tehnološko predznanje i ekonomsko-finansijsku konstrukciju”, kaže Šmaković i dodaje: “Veliki pomaci su očigledni. Zahvaljujući suočavanju sa evropskim sistemima održivosti, u toku je otvaranje slobodnog tržišta električne energije, koje ne podrazumijeva samo trgovinu, već i proizvodnju baziranu na alternativnim izvorima. Učešće obnovljivih izv energije u ukupnoj potrošnji određuje Ministarstvo energetike, zaduženo za proces pripreme podzakonskih akata koji regulišu pitanje garancije porekla. Kupac od snabdjevača dobija precizne podatke koliko je zelene energije u isporučenoj količini električne energije. U sadašnjoj situaciji potrošači u Srbiji već koriste tzv. zelenu energiju u onoj mjeri u kojoj se ona proizvodi i otkupljuje, po prošlogodišnjoj uredbi kojom su stvoreni uslovi za realizaciju novih vjetroelektrana, sa privremenim statusom povlašćenog proizvođača, kako bi se u Srbiji do 2020. godine proizvodilo i trošilo 27 odsto zelene energije.”
Trenutno, u Srbiji se troši energija vode iz velikih hidrocentrala, malih hidroelektrana, solarnih parkova i manjih vjetroelektrana, uvedenih u sistem posle inicijalnih operativnih problema. Imajući u vidu da je cijena struje u Srbiji ne samo ekonomsko-tržišna već socijalno-ekonomska kategorija, dugo je dominiralo mišljenje da su obnovljivi izvori vrlo skupa investicija.
“Prema službenim podacima, Srbija je prošle godine potrošila energije koja je ekvivalentna sagorijevanju blizu 40 miliona tona nafte iako je iz obnovljivih izvora dobijeno samo 0,96 miliona tona, ali je sa oko tri miliona potencijal iskorišćenosti bio mnogostruko veći. Na berzi električne energije mali investitori su u startu hendikepirani pitanjem isplativosti, ali su posljednjih godina novi vlasnici vjetroelektrana, mahom investicioni fondovi, spremni na isplativost tek za 20 godina, što najavljuje da će u surovoj konkurenciji opstati samo najuspješniji proizvođači struje”, predviđa Šmaković.
Status ‘malog kupca’
Nižoj cijeni struje iz pešterske fabrike vjetra ide u prilog da je proizvodnja na zavidnom nivou, blagodareći rekordnom broju sunčanih dana. Tehnološki napredno i više nego privlačno rješenje za energetsku stabilnost.
Upitan kakvi su danas poticaji države potencijalnim investitorima u skupe vjetroturbine (fi-din tarife) ako Elektroprivreda Srbije (EPS), kao javni snabdjevač, mora da otkupljuje svu proizvedenu struju dobijenu snagom vjetra po znatno višim cijenama od tržišnih, onih po kojima je prodaje, Šmaković podsjeća da “čim ta oročena povlastica istekne, povlašćeni proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora – vjetra, vode sunca i biomase – automatski postaju nezavisni, sa ravnopravnim tretmanom na tržištu”.
Zato je inženjer Šmaković gotovo siguran da će definicija, a time i status “malog kupca” morati da se mijenja u Evropskoj uniji, koja je propisala da imaju do 50 zaposlenih i godišnji promet do 50 miliona evra. Jer, u Srbiji vjetroturbine sa takvim prometom ne mogu se nazvati malim.
Lovci na vjetar
Osim balona i vjetrogeneratora sa horizontalnom osom, drugi načini da se uhvati vjetar jest pomoću vjetroturbine koja rotira oko vertikalne ose.
Kad se vjetrogenerator tako okreće, on se može postaviti i blizu tla, a pritom nije potrebno loviti smjer vjetra kao kod klasičnih vetrogeneratora.
Lovci na vjetar konstruisali su vetrogenerator čija su krila uspravna i u obliku slova C.
Ovaj izum je ostao.
Razvijajući jedinu funkcionalnu vetrenjaču s vertikalnom osom, posljednjih godina mnogo kompanija počelo je da proizvodi ovu vrstu kućnih, tj. natkućnih vetrenjača.
Međutim, i dalje “mali kupci” – domaćinstva, mala preduzeća, zanatlije, vlasnici “prodavnica na ćošku” – imaju prava da struju kupuju od EPS-a po cijenama nižim od tržišnih.
“Vjetar i sunce nisu voda.
Oboje su promenjive, prirodne kategorije.
Povlašćena cijena struje dobijene od vjetra i sunca logična je posljedica nepredvidljive klime.
Konkretno, na Pešterskoj visoravni dan na dan ne liči.
Kako onda dugoročno prognozirati proizvodnju struje iz 30 puta složenijeg mini kompjuterskog sistema vetrenjače, u poređenju sa hidroelektranama?”, pita Šmaković.
Život u skladu s prirodom
Umjesto odgovora njegovo podsjećanje: “Rijeke imaju vode, zavisno od godišnjeg doba, uglja je iz sezone u sezonu sve manje, koliko god se zalihe činile velikim, a nuklearna energija nije baš omiljena zbog neizvjesne bezbijednosti i moguće radijacije, koja se stalno preispituje.”
Dakle, život u skladu s prirodom i njenim resursima jest imperativ.
“Jeste. Dok darežljivo Sunce ne pokazuje namjeru da prestane da sija i sve dok vetar duva.
Ali, nevolja sa vjetrom i suncem je što nisu stalni, što vetar puha i ne puha, a Sunce sija samo danju i kad nije oblačno, dok proizvodnja i potrošnja električne energije moraju da budu u stalnom balansu – koliko se proizvede, toliko može da se i potroši.
Kad vjetar puhne i pokrene se pešterska vetrenjača, koliko se struje tu proizvede, toliko negdje na drugoj lokaciji proizvodnja mora da se smanji”, kaže Šmaković, sarajevski kadar sa stalnom adresom u Tutinu i profesionalnom opsesijom alternativnim izvorima energije na Balkanu.
Za njega su rumunsko i peštersko iskustvo istovjetni.
Kad puhne košava s lijeve obale Dunava, isključuju polovinu HE “Đerdap” i direktno najjeftiniju struju zamjenjuju najskupljom.
Biće tako u Srbiji dok se ne izgradi “farma” od 30 vetrenjača na Pešterskoj visoravni.
Tim povodom tradicionalno sumnjičavi Pešterci znaju da nemaju energetskog izbora i na pitanje da li su srećni što su monofaznu zamijenili trofaznom strujom iskreno odgovaraju: “Osmjeh sve teže krijemo.”
Poput struje, čistih zelenih megavata, od vetrenjače. Prirodno, skladno i očigledno.
Izvor: Al Jazeera
