IZVOR: SANDŽAK DANAS
Bošnjaci u svojoj kulturološkoj tradiciji imaju poštovanje obilježja i simbola drugih naroda. Posebno je to istaknuto u multietničkim sredinama kakva je recimo Novi Pazar. Poštovanje himne nije samo zakonska već i moralna obaveza svakoga. Ipak niko ne može natjerati Bošnjake da vole nečiju himnu jer poštovati i voljeti nije isto. Ustati i odslušati himnu Srbije koja govori o srpskom rodu i srpskom narodu je sasvim u redu i tu ne bi trebalo imati ničega spornog.
Natjerati Bošnjake da pjevaju o srpskom rodu i da vole riječi ove himne je itekako sporno. Sporno je to i sa vjerskog aspekta i sa kulturuloškog, jer himna treba da se osjeća kao svoja, a ako toga nema uzaludne su naredbe i ukazi.
Posljednja himna koju su Bošnjaci osjećali kao svoju i pjevali je svim srcem jeste himna „Hej Sloveni“. Otada pa do danas očigledno je da himnu Srbije Bošnjaci ne doživljavaju kao svoju, jer se do nje nije došlo zajedničkim kompromisom, niti su u njenom kreiranju učestvovali svi koji žive na teritoriji države Srbije. Riječi postojeće himne očigledno nisu prihvatljive svima i teško ćete naći Bošnjaka koji voli ovu himnu ili je pjeva. Nametanje himne na silu i teranje bošnjačke djece da je pjevaju u školama ne ide nikome u prilog, jer samo još više produbljuje postojeći otpor prema onome što hima nosi. Djecu treba učiti da poštuju simbole i obilježja svih, ali se to ne može činiti na silu.
Himna treba da je odraz života u jednoj zemlji i ona mora biti prihvatljiva svima. Barem je tako u demokratskim drštvima. Ovako imamo da bivši komunisti, a sada silom nacionalisti pokušavaju prisilno uvesti himnu koju će svi voljeti. Kada bi Bošnjaci imali društvo i državu kojom bi se ponosili onda ne bi dobijali odgovor jedne učiteljice i djece koja pjevaju ono što ona srcem osjećaju.
Poslije prisile na himnu slijedi kažnjavanje, a na to slijedi još veći otpor i prkos bošnjačkog naroda. I dokle? Dok opet sve ne zavadite i skrenete pažnju sa stanja u društvu. Da razmišljamo o navijačima, sukobima, ratovima, himnama, mržnji zarad vaših fotelja i užeglih funkcija, dok nam omladina odlazi i gradovi ostaju pusti. Dokle ćete da šaljete horde zla da nas truju i dokle ćete da sijete mržnju? Himnom skrećete pažnju sa životnih pitanja i podgrevate obostrani nacionalizam zarad aprilskih glasova. A onda ćemo nanovo biti mirni do narednih izbora. Populizam i jeftini primitivizam koji stalno silom pokušavate nametnuti.
Jednog dana ćete ostati bez onih koji vas slušaju. Neće biti više nikoga da pjeva himnu. Ni vašu ni našu. Pjevaćemo svi zajedno neku evropsku, Američku ili Njemačku. I voljećemo eure i dolare. Neće biti ni vas, ni nas. Takvo društvo vi gradite. Društvo mržnje u kojem na silu tjerate djecu da pjevaju i vole himnu. Društvo u kojem na silu tražite da vas volimo uz pjesmu vaših navijača koji izgovaraju vaše poruke „Nož, žica, Srebrenica“?
A mi samo hoćemo da poštujemo jedni druge. Za početak je i to dovoljno, ali nemojte nas više Ružiti i siliti. Poštovat ćemo himnu srpskog naroda i stajati uz njeno intoniranje, ali nemojte tražiti od nas niti da je volimo, niti pjevamo. Potrebno je biti čovjek, činiti dobra djela i naći spas u ljubavi. Takva treba i da je himna. Puna ljubavi prema svima koji žive uz nju. Zasad poštujemo, ali ne volimo, sviđalo se to nekome ili ne.
Elijas Rebronja, direktor Bošnjačkog instituta za nauku, kulturu i umjetnost
