Piše: Redakcija
U tihom selu, daleko od gradske vreve, jutro je osvanulo s posebnim uzbuđenjem. Avlija mirisna od zime i svježe naloženog šporeta, dok se cijela porodica priprema da dočeka svog sina, svog junaka koji se nakon sedam dugih mjeseci vraća iz tuđine. Majčinska radost, umotana u brigu i nježnost, osjeća se u svakom detalju priprema.
„Hajde, kćeri, naloži šporet nek mu je toplo kad stigne“, govori majka, oči joj sjaje dok rukama mijesi tijesto za njegovu omiljenu pitu s krompirom. „Gladno je moje dijete, cijelu noć i dan putovao je da bi došao svojoj majci. A majka ga toliko poželjela, da ga od sreće jedva čekam.“
U kuhinji, osim mirisa pite, osjeti se i slatkoća dunjinog slatka koje se stavlja na sto, jer, kako kaže majka, „to on mnogo voli“. Sestra, uzbuđena, trči da probudi babu. „Reci mu da mu sin stiže,“ dodaje majka, „radovaće se njegovom nasljedniku, junaku, snazi njegove starosti.“
I nana, obavijena svojom bijelom maramom, nakon namaza priprema vunene čarape koje je sama isplela. „Nek se ugrije majkin sin,“ kaže s osmijehom i suzama u očima, dok uči Elham što će ga uskoro zagrliti.
Dok se u kući završavaju pripreme, majka zastaje, srce joj poskoči od uzbuđenja. „Osjećam toplinu oko srca,“ kaže, „moj sin je blizu.“ Kola su se zaustavila pred avlijom. Veliki automobil iz kojeg izlazi njen nasmijani sin, umoran, ali ispunjen radošću što je konačno kod svoje porodice.
„Sineeee, majkin! Dođi majku zagrli,“ viče majka dok trči prema njemu, suze joj klize niz obraze. Grli ga čvrsto, proučivši šapatom dovu zahvalnosti. „Jesi li mi se umorio, jesi li mi prehladio? Promijenio si se sine, jel teško bilo u tuđini?“
Baba, sa suzama u očima, čeka da zagrli svog ponosnog sina, dok nana preko livade uči zahvalnu molitvu. Sestra ga grli prva, jedva dočekavši trenutak da osjeti sigurnost koju joj brat pruža.
U toplini doma, majka postavlja sto, ispunjen ljubavlju i pažnjom. „Smršao si mi, sine,“ kaže, „ali sad si kod svoje majke. Spremila sam ti pitu, jedi, odmori se, ovdje si svoj na svome.“
Povratak sina iz tuđine postao je slavlje ljubavi i zajedništva. U ovoj maloj kući, među onima koji ga vole najviše na svijetu, nema veće sreće od mirisa doma, majčine pite i zagrljaja porodice.
