Ekipa koja je bila u pratnji İmamoğlua “iftarila” je u samo podne kahvicom nasred Baščaršije, u “Slatkom ćošetu”. Poštujući svačiji izbor o postu, za očekivati je ako ništa da oni koji su došli u Sarajevo radi organiziranja “iftara” makar poštuju taj čin, te ako ništa, suzdrže se od jedenja i pijenja u javnosti

Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić prije nekoliko dana boravio je u posjeti Istanbulu, gdje se susreo s gradonačelnikom Istanbula Ekremom İmamoğluom i pojedinim drugim predstavnicima opozicione stranke CHP u Turskoj. Nikšić je tokom svoje posjete razgovarao i za tamošnje medije Cumhuriyet, koji su bliski upravo CHP stranci.

“Mustafa Kemal Atatürk je lider na kojeg smo mi Bosanci i Hercegovci uvijek ponosni. Nažalost, kada Tursku gledamo iz Bosne, vidimo da je Turska počela zaboravljati Atatürkove vrijednosti. Nije jasno kako se osnivač države nakon Osmanlija može zaboraviti. Ako Turska želi ponovo biti jaka zemlja, trebala bi se vratiti na Atatürkove temeljne vrijednosti i postavke”, izjavio je novopostali analitičar za Tursku Nikšić za tamošnje medije. Sama izjava “ako Turska želi ponovo biti jaka zemlja” dovoljno pokazuje koliko ustvari Nikšić ne poznaje i ne prati razvoj Turske. Pa samo da je upratio šta turske bespilotne letjelice rade u Ukrajini, bilo bi dovoljno, ali razumljive su ove izjave ako se pogleda nakon kojeg sastanka i kojim medijima ih Nikšić daje.

Ako bismo se potrudili da zamislimo šta bi nam to donijeli odnosi s Turskom koje bi Nikšić ostvario (ne daj Bože), dovoljno je da pogledamo posljednji iftar u Sarajevu koji je organizirao upravo gradonačelnik Istanbula İmamoğlu, kojeg je Nikšić i posjetio.

Naime, u ponedjeljak 26. 4. İmamoğlu je boravio u posjeti glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Dočekala ga je gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, s kojom je obišao i Baščaršiju. İmamoğlu je isti dan u Sarajevu organizirao i iftar. Ako se može nazvati iftarom. Više je izgledalo na kombinovanu proslavu i Uskrsa i Vaskrsa i Bajrama. Iftar je organiziran u hotelu s pet zvjezdica, a zvanice su bile domaći političari, predstavnici određenih firmi, načelnici i, što je najzanimljivije, strani ambasadori u Sarajevu. Za stolom s İmamoğluom sjedio je i britanski ambasador u Sarajevu Field, koji često posjećuje i Burch univerzitet, za koje turske vlasti naglašavaju da se radi o FETÖ obrazovnim ustanovama. Podsjećanja radi, kada je u Istanbulu bio kolaps zbog snijega, İmamoğlu je bio na večeri s britanskim ambasadorom u Turskoj.

Iftar samo za visoke zvanice. Nigdje naroda, nigdje građana. Nema onih iskrenih susreta s građanima na koje smo navikli kada dolazi neko iz Turske, ali to je upravo Turska kakvu nam İmamoğlu i zajedno s njim Nikšić mogu ponuditi. Daleko od stvarnosti, još dalje od osjećaja prema ovim prostorima.

S druge strane, u turskim medijima objavljena je i fotografija određene ekipe koja je bila u pratnji İmamoğlua, kako u samo podne “iftari” kahvicom nasred Baščaršije, u “Slatkom ćošetu”. Poštujući svačiji izbor o postu, za očekivati je, ako ništa, da oni koji su došli u Sarajevo radi organiziranja “iftara”, makar poštuju taj čin, te se suzdrže od jedenja i pijenja u javnosti. Ali šta očekivati od İmamoğlua, koji u Istanbulu organizira ramazanske aktivnosti uz pjesme o opijanju, s rok-koncertima, operom i slično?! Kao da je u pitanju neko omladinsko slavlje, a ne sveti mjesec gdje bi glavna asocijacija trebala biti ibadet.

A šta je to što nam nudi trenutna Turska? Možda je najbolji primjer upravo iftar koji je istu noć kada je bio i takozvani İmamoğluov iftar organizirao predsjednik Turskog parlamenta Mustafa Şentop (AKP). Şentop je iftario u Livnu u džamiji, za sofrom na podu, zajedno s građanima Livna. Zajedno s narodom, osjećajući jednostavno ove prostore u srcu. A ovo nije jedini primjer. TIKA je također organizirala iftar u Banjoj Luci, u haremu džamije, opet za sofrom, gdje su prisustvovali građani. Turska općina Bağcılar iz Istanbula početkom ramazana organizirala je iftar na Baščaršiji na otvorenom, gdje su također prisustvovali građani. Također, i Eyup Sultan općina iz Istanbula organizirala je iftar u Banovićima, gdje su opet bili pozvani građani.

To je Turska koja pridaje značaj kako političarima i diplomatskim odnosima, isto tako i običnom narodu. Turska koja je poklonila više od četiri stotine miliona dolara, koji se ne ubrajaju u investicije, kroz razne obnove kulturno-historijskih objekata s kojima se danas ponosimo i kroz turizam zarađujemo, izgradnje i obnove škola, ambulanti i mnogih drugih projekata. Turska, čiji predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, kada je najkritičnija situacija u Bosni i Hercegovini, javno kaže da neće dozvoliti da se ponovo desi ono što se desilo 1990-tih godina i da će, ako bude trebalo, poduzeti potrebne korake. Ali isto tako, predsjednik koji gradi i dobre odnose sa svim državama na Balkanu upravo radi održavanja postojećeg mira. I dok je ovo predsjednik Turske izgovarao, niti İmamoğlu, niti bilo ko iz njegove CHP stranke u Turskoj nije ni “a” rekao o krizi koju uzrokuje Milorad Dodik.

Svi oni koji danas kritiziraju postojeće odnose s Turskom i kao bolju opciju nude İmamoğlua i njegovu stranku dovoljno je da pogledaju samo ko se s kim sastaje na iftarima. Doduše, to je ono što možda njima odgovara, ali zasigurno da narodu Bosne i Hercegovine ne odgovara da se iskreni prijatelj kao što je današnja Turska “pretvori” u Tursku koja niti poznaje ove prostore, niti dijeli osjećaje s njenim građanima.

Izvor: Stav.ba