Izvor: aktuelno.me

piše: Željko Vukmirović

Prvo ga je iskulirao Kurti. Nije htio ni da priča sa njim. I to bi bilo to o srpskoj teritorijalnoj superiornosti u odnosu na Kosovo. Jeste, onoj istoj koja se u pjesmama rasprodaje po svadbama, terevenkama i litijama.

Onda samo što se vratio iz Brisela, nije stigao ni da se izuje, sačekali ga ovi koji trenutno predstavljaju vlast u Crnoj Gori i u koje je uložio silne pare i usvojili Rezoluciju o Srebrenici. Onda je tu odluku crnogorskog Parlamenta pozdravio Stejt Department. Onda nije ni riječ rekao. Onda je glavni tužilac Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju Serž Bramerc rekao kako je ta rezolucija odličan dokument, te da i druge države regiona trebaju da budu “jednako hrabre”.

Onda je probao da utrapi priču o ponovnom ujedinjenju Srbije i Crne Gore. I izvalio nešto nalik prijetnji kako kreće u razgovore sa predstavnicima Nikšića i drugih lokalnih samouprava u Crnoj Gori. Ispalo je naopako. I da je kao predsjednik jedne države, sa svojom moći i uticajem, ipak samo u rangu šefova mjesnih zajednica.

Onda se nakratko vratio u svoje dvorište. I pozvao nekoliko predstavnika srpske opozicije da se pošibaju s njim. I tu mu je bilo usko. Ovi se odazvali. Onda se “bukvalno tresao” pred jednim tamošnjim političarem i diplomatom, koji je u stvari tek profesor fizike koji je diplomirao na Kembridžu. I koji je samo htio da ga pita “da li je normalan”. I koji mu je rekao tek “aj izađi”. Nije smio. Bez obzira na broj telohranitelja koji su ga pratili. I bez obzira što je on zvao na tabanje.

Onda se neko sjetio kako se nedavno pridružio sankcijama protiv Lukašenka i potpisao sporazum sa Britancima. I da ga niko više ne može stići u sjedenju na toliko stolica. I onda je sve to spakovano u definiciju “šizofreno ponašanje vlasti”.

A i što bi? Prso čo’ek.