Pokušaj ubistva dr. Ilhana Tursumovića, uglednog neuropsihijatra, u njegovoj ordinaciji zapanio je Pljevlja i privukao pažnju šire javnosti. Incident se odigrao na radnom mjestu u ambulanti neuropsihijatra Doma zdravlja Pljevlja, gdje je prvi priskočio u pomoć Emir Lojo, a ubrzo su mu se pridružili i mladići Emir Stupar i Miloš Ostojić, koji su u tom trenutku čekali u hodniku ispred ordinacije sistematski pregled.
Emir Lojo se sudbinski našao na pravom mjestu uom trenutku, da spasi život poznatom pljevaljskom ljekaru i ocu petoro djece. Tog dana, Emir je čekao u hodniku, nadajući se da će moći da konkuriše za posao, s obzirom na to da je proteklih godina bio nezaposlen i konkurisao na više oglasa, ali bez uspjeha.
Kada je medicinska sestra iz ordinacije neuropsihijatra uputila poziv u pomoć, Emir nije ni trenutka razmišljao; odmah je utrčao u ordinaciju i zatekao stravičan prizor koji nikada neće moći zaboraviti.
U izjavi za PV portal, Emir je rekao: “Video sam napadača kako drži nož pod grlom doktoru Tursumoviću i odmah reagovao. Zgrabio sam napadača za ruku i, iskreno, ne znam kako, ali sam mu oteo nož koji je potom završio ispod radijatora. U tom trenutku su ušla još dvojica mladića da mi pomognu. Napadač je vikao: ‘Pustite me da ga zakoljem!’ Ta scena će mi se urezati u sjećanje zauvijek.”
Nakon što je oduzeo nož, Emir je oborio napadača na pod, dok su ga još dvojica mladića, Emir Stupar i Miloš Ostojić, čvrsto držali sve do dolaska policije. Napadač je tokom cijelog vremena pokušavao da se oslobodi, govoreći da želi da završi ono zbog čega je došao.
Kada je izašao iz policijske stanice, gde je dao izjavu o događaju, Emir je, nakon popuštanja adrenalina i šoka, tek tada osjetio strah. Iako je prošlo nekoliko dana, u njegovom sjećanju ostao je dr. Tursumović, koji je bio veoma pribran, uprkos teškim povredama i krvarenju.
Cijeli grad, kao i kompletna crnogorska javnost, pružili su podršku dr. Tursumoviću, cijenjenom stručnjaku, uzornom roditelju i uglednom Pljevljaku.
Ovaj hrabri i ljudski čin pljevaljske omladine daje nadu da nije ništa izgubljeno i da u gradu žive pošteni mladi ljudi, spremni da rizikuju vlastiti život kada je potrebno pomoći sugrađanima koji su u životnoj opasnosti.
