Nani Sajmi Hamzić iz sarajevske ulice Edhema Mulabdića rat je uzeo sve članove porodice, muža, dva sina i kćerku.

Odlukom općinskog načelnika Ibrahima Hadžibajrića, uposlenici Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu Općine Stari Grad obišli su više desetina šehidskih porodica iz Starog Grada, čiji su najbliži članovi platili najveću cijenu slobode i nezavisnosti Bosne i Hercegovine, saopćeno je iz sarajevske Općine Stari Grad, prenosi Anadolu Agency (AA).

“Predstojeći veliki praznik naše zemlje poslužio nam je kao povod da posjetimo naše šehidske porodice, uputimo toplu riječ i uručimo jedan simboličan paket sa prehrambenim proizvodima, jer nažalost mnoge od ovih porodica su vrlo slabog materijalnog stanja, a svi su dodatno pogođeni pandemijom koronavirusa“, kazala je Safija Šehović, pomoćnica načelnika za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu, koja je danas obilazila porodice širom Starog Grada.

Šehović je pojasnila da će biti podijeljeno ukupno 150 paketa, te da su šehidske porodice izabrane na osnovu evidencija šehidskih organizacija i udruženja iz općine Stari Grad.

Nani Sajmi Hamzić iz ulice Edhema Mulabdića rat je uzeo sve članove porodice, muža, dva sina i kćerku. Vidno potresena nana Sajma, istakla je:

“U dva dana sam izgubila kćerku, a potom i starijeg sina koji je poginuo na Igmanu. Krajem 1992. godine na Hladivodama mi je poginuo i mlađi sin. Sva djeca su tada bila u svojim najboljim godinama, često se prisjetim posljednjih trenutaka kad sam ih vidjela“, kazala je uplakana i potresena nana Sajma, koja je uputila zahvalnost Općini Stari Grad i načelniku Hadžibajriću, jer na njena vrata rijetko ko pokuca.

Rat je kuću 85-ogodišnje Aiše Čomor u ulici Prvi bataljon na Sedreniku pretvorio u prvu liniju odbrane.

“Kćerka je odmah pristupila armiji, a i ja sam bila na raspolaganju. Tog nesretnog dana 1993. godine otišla je zubaru na Bistrik i tamo je poginula od granate, imala je samo 23 godine“, kroz plač je rekla ova starica.

Koliko je rat donio tragedija potvrdile su i priče Mustafe Selimovića iz ulice Vinograd i Tadžudina Bačvića iz ulice Kršilovac.

“Sin mi je poginuo u aprilu 1994. godine kao vojnik u Goraždu, imao je 23 godine. Živim jako teško sa suprugom, od šehidske pomoći koja iznosi 298 KM, a oboje smo slabog zdravlja“, rekao je Mustafa.

Sličnu sudbinu doživio je i sin Tadžudina Bačvića.

“Moj 22-godišnji sin poginuo je 1992. godine na brdu Žuč kao pripadnik brigade Delta. Iako je mnogo teško, rado se sjetim njegove mladosti. Sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači pored kojeg često prođem. Ako ne svratim, kao da čujem njegove riječi negodovanja što nisam svratio“, rekao je vidno uznemireni Tadžudin.

U narednoj sedmici će uposlenici Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu posjetiti i socijalno ugrožene porodice.