U Narodnoj skupštini Republike Srbije vođena je rasprava o Strategiji upravljanja mineralnim i geološkim resursima Srbije do 2040. godine – dokumentu koji otvara vrata intenzivnijem rudarenju i potencijalnim projektima na području Rogozne. Iako se radi o pitanju koje direktno zadire u životnu sredinu i zdravlje ljudi u Sandžaku, političke reakcije predstavnika ovog kraja pokazale su duboke razlike – ali i ozbiljan nedostatak odgovornosti kod pojedinih.
Poslanici Sandžačke demokratske partije bez zadrške su podržali ovu strategiju, glasajući “za” i time stali na stranu politike koja favorizuje eksploataciju prirodnih resursa bez jasnih garancija zaštite lokalnog stanovništva.
Takav potez teško je opravdati u regionu koji se već suočava s brojnim ekološkim izazovima.
Podrška ovakvom dokumentu djeluje kao otvoreno zanemarivanje interesa građana zarad političke lojalnosti centrima moći.
Ništa manje problematično nije ni ponašanje Stranke pravde i pomirenja.
Njihovi predstavnici su bili prisutni u sali, ali su odlučili da ne glasaju.
U trenutku kada se odlučuje o potencijalno štetnim projektima za Sandžak, ostati nijem znači izbjeći odgovornost.
Takav pristup ne predstavlja političku mudrost, već političku slabost – ili svjesno kalkulisanje bez stava, što građani s pravom mogu doživjeti kao izdaju povjerenja.
Za razliku od njih, Stranka demokratske akcije Sandžaka jasno je i nedvosmisleno glasala protiv strategije.
Ovaj potez pokazuje dosljednost u zaštiti interesa građana, posebno kada je riječ o očuvanju životne sredine i zdravlja ljudi.
SDA Sandžaka je time još jednom potvrdila da ostaje na strani naroda, čak i kada je to politički teže.
Rasprava o rudarenju na Rogozni nije samo tehničko pitanje razvoja – to je pitanje opstanka i kvaliteta života u Sandžaku. Upravo zato, političke odluke u ovakvim situacijama jasno razotkrivaju ko zastupa interese građana, a ko interese nekih drugih centara moći.
