Postalo je već nepisano estradno pravilo, kada medijima iz regiona ponestane materijala za pisanje, uvijek se sjete bh. pjevača Seje Kalača. I uvijek, po nekom nepisanom pravilu, to bude ružna priča. Tako su nedavno pojedini portali iz Srbije ponovno pisali o Kalaču, kako je propao, kako nema šta da jede i kako pjeva za 50 eura za noć.
I ovaj put Sejo Kalač bio je jako ljut, razočaran, prije svega zbog toga, kako nam je rekao, da sve to čita njegova porodica, njegova djeca i da ga to posebno pogađa.
-Ja zaista više ne znam otkud pojedinim novinarima više toliko inspiracije da se bave mojom likom i djelom, i to uvijek u negativnom kontekstu. Pričaju i pišu nebuloze, prije svega zbog toga što me nikada niko od njih nije kontaktirao. Ja veći dio svog vremena provodim u Hrvatskoj, moja kćerka Šejla poklonila mi je unuku Lejlu i to je sav moj svijet. Svojevremeno kada sam postao otac moja rahmetli mama je željela da joj se unuka zove Lejla, no moja supruga i ja smo se odlučili za ime Šejla. Da je danas živa, bila bi presretna što je njena praunuka dobila ime Lejla. Eto, zbog toga me sve to na neki način vrijeđa. Sve napisano i objavljeno ostaje trajno i ne bih volio da se moja unučad jednog dana stide zbog neistina koje su pisane o njihovom dedi Seji – rekao nam je Kalač.
U nastavku razgovora Sejo nam je otkrio da je dobio poziv iz Beograda da prisustvuje dodjeli muzičkih nagrada za najbolje pjesme, pjesme koje su obilježile desetljeća, koje su postale evregrin pjesme, a on će to priznanje dobiti za pjesme „Ala, Ala”, „Da li si me voljela ili nisi“, za „Kafansku pjevačicu“ koja je postala sinonim svih dobrih kafanskih druženja.
– Eto o tome treba da se piše, o onome što će ostati iza mene, o onome što sam poklonio generacijama koje dolaze. Neka se piše o Seji kao uspješnom pjevaču i vlasniku velikih hitova narodne muzike, a ne o Seji gubitniku, jer ja to nisam i nikada neću da budem. Neka se piše da sam sa Halidom Bešlićem bio na koncertu u Rijeci i da smo napravili dar-mar.
Nedavno si imao zajednički nastup sa Kemalom Malovčićem u Italiji, a svojevremeno se pisalo da niste u dobrim odnosima?
-Kada se pomene ime Kemal Malovčić treba ustati s poštovanjem. I tu su nas novinari pokušali da zavade svojevremeno, ali nas dvojica smo stari estradni vukovi i ne obaziremo se na to. Sa Kemom je uvijek milina sjediti, uvijek nas nasmije svojim „provalama“. Kemal je jednostavno estradna legenda, institucija i među nama dvojicom je sve u redu. Opet ponavljam kako o meni tako se isto i o Kemi loše piše, jer to nam nije potrebno. Mene svrstavaju u alkoholičara, onda su svi alkoholičari ako popiju par čaša na nastupima. Jedno treba svima da bude jasno, mi pjevači ne ulazimo niti u džamiju, niti u crkvu da pjevamo, već ulazimo u kafanu ili kafane, restorane, gdje se toči i konzumira alkohol.
Sjećaš li se kada si najveći iznos bakšiša uzeo tokom nekog nastupa?
-Uhhhhh baš me vraćaš u prošlost i to davnu. Bilo je to baš poodavno i to kada sam sa svojim bendom „Paukova mreža“, kojeg su sačinjavali Redžo, Gaši, Alen i ja, i pjevali u Crkvenici. Sjećam se da su došli neki jaki, moćni momci i tada su bile njemačke marke. Mi smo ti svi Pećanci, iz Peći sa Kosova, radili smo udarnički. Pjevali smo do ranih jutarnjih sati, na kraju jedan veliki kofer nismo mogli da zatvorimao, koliko smo novca dobili. Bila je to zaista masa novca, kojeg današnji pjevači nikada neće moći da dostignu.
Piše: Bato Šišić
Izvor: Exspres.ba
