Ljubav djeteta prema roditelju je nešto što se ne može lako objasniti. Iako roditelj može ponekad biti strog ili ljut, ta ljubav, koja dolazi iz srca, ostaje nepromijenjena. Međutim, postavlja se pitanje: koliko nepravde i bola treba da dožive djeca od svog oca da bi ta ljubav postala mržnja?
U današnjem društvu, postoje mnogi primjeri gdje djeca ne žele ni da čuju za svog oca zbog njegove brutalnosti prema njima ili njihovoj majci. Ove situacije često traju godinama, ostavljajući duboke ožiljke na duši svakog djeteta. Najgore je što takvi očevi često uspijevaju da se predstave kao uzorni članovi društva, ljubazni i veseli, dok su u svojoj kući potpuno drugačiji – grubi i nepravedni.
Dokazati krivicu ovakvim osobama može biti izuzetno teško, jer su oni majstori laži i obmane. Njihova djeca, koja su često svjedoci zlostavljanja, postaju žrtve koje pate u tišini. Kada se razgovara s njima o svojim osjećajima prema ocu, često se može čuti kako ga preziru i mrze. Takva mržnja nije došla iznenada; ona je rezultat godina patnje i emocionalnog zlostavljanja.
Nepravda koju takvi očevi čine ne ostaje bez posljedica. U vjerovanjima, nepravda i kidanje porodičnih veza donose kaznu ne samo na ovom svijetu, već i u onom drugom. Mnogi mudraci su govorili o tome kako je nepravda jedan od grijeha čija kazna dolazi brže nego kod drugih.
Zato je važno razumjeti snagu očeve ljubavi i odgovornost koju nosi. Očevi bi trebali biti stubovi podrške i ljubavi, a ne izvor bola i patnje. Samo kroz pravu ljubav i pažnju možemo izgraditi zdrave i srećne porodice.
