Piše: Faiz Softić
U zadnje vrijeme svjedočimo otvorenom izlivu mržnje prema pripadnicima bošnjačke nacionalnosti u Pljevljima, što je sramno da sramnije biti ne može. A najnoviju „čašu žuči“ pokušali su sasuti pravo na glavu čovjeku koji nema ni jedne mrlje na svojoj savjesti, osim što je Bošnjak – Harisu Đurđeviću, načelniku CB Pljevlja.
Ovakve šovinističke orgije su se mogle neometano odvijati devedesetih godina prošloga stoljeća, a danas, sigurno, neće moći!
Povampireni protagonisti najprimitivnijeg šovinizma, oni kojima ništa nije sveto, moraju shvatiti da je vrijeme Čeka Dačevića i njegovih istomišljenika prošlost i da se danas svaki potez povučen na mapi Crne Gore budno prati iz Evrope i Amerike, odnosno cijelog civilizovanog svijeta! Valjda nijesu toliki tokmaci da ne vide kako je politika i sve što se radi u Crnoj Gori predmet interesovanja i Evrope i Amerike.
Ako budemo nastavili slati poruke slične sadržine ko zna kada će se vrata EU otškrinuti za Crnu Goru.
Da li je moguće da se danas u 21 – om vijeku, kada se ljudi spremaju da naseljavaju druge planete, urla na čovjeka zato što se određenim grupama ne sviđa njegova nacionalna pripadnost.
O tempora, o mores – rekao bi veliki Ciceron, rimski državnik, pisac i filozof rođen 106 g. prije Hrista.
I ja danas ponavljam: O tempora, o mores (Čudnih li vremena, čudnih li običaja).
I stidim se kada evropskoj gospodi dođe do ušiju što se danas uzvikuje u Crnoj Gori.
Ne mogu se oteti utisku, i gotovo je očigledno na osnovu izjava nekih crnogorskih zvaničnika da ove odrođene, povampirene grupe, koje u 21-om stoljeću horski pjevaju: Ustala je Sparta srpska, ovo neće biti Turska – nemaju podršku iz određenih krugova Vlade Crne Gore. Sve podsjeća na one tragične poruke, prije genocida u Srebrenici o navodnoj „osveti Kosova“!
Ne mogu, prije svega kao čovjek, pa sve ostalo iza toga, ne primijetiti da se nova Vlada želi obračunati sa kriminalcima, a kao da ne primjećuje novi opasni i najopasniji kriminal koji kulja iz njenih redova.
Rođen sam u Crnoj Gori i svim je srcem volim i nikog, baš nikog ne mrzim, a niti ikoga u mojoj blizini poznajem da bilo koga mrzi, pogotovu ne zbog njegove etničke i vjerske pripadnosti.
Uhvatim li sebe da mrzim, nikada to sebi ne bih oprostio. I ovo nije floskula, već sušta i najsuštija istina.
Ali se ne prestajem ibretit novim nacional-šovinističkim ispadima u Crnoj Gori i još jednom ponavljam: Znajte, gospodo, Evropa je tu i, ukoliko budemo gajili fašistoidnu ideologiju, ništa od integracije u moderno evropsko društvo, što je očigledno i cilj ovim grupacijama, koje Crnu Goru žele pretvoriti u provinciju susjedne države!
