Tuđman je nakon povratka iz Karađorđeva, gdje su se predstavnici Srbije i Hrvatske sastali da dogovore principe raspada Jugoslavije i podjele Bosne i Hercegovine, ispričao Mesiću da mu je Milošević kazao: “Franja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to meni ne treba, to je tzv. Turska hrvatska.” Mesić je na to pitao Tuđmana: “Čuj, Franc, a daj ti meni kaži što kaže Alija Izetbegović.”
Govoreći o periodu raspada Jugoslavije, u intervjuu za Večernji list tadašnji član Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić kazao je da je njegov prijedlog bio da se na tri godine ili pet godina potpiše konfederalni ugovor, “a da prije toga svaki od konstitutivnih elemenata federacije proglasi svoju samostalnost. Nakon toga vidjeli bismo ide li to i produžili sporazum, a ako ne ide, plan je bio da se raziđemo bez rata, razaranja i mrtvih”.
Na novinarsko pitanje je li to bilo moguće s obzirom na Miloševićev plan Velike Srbije, Mesić je odgovorio:
“Bilo je moguće, ali se trebalo odlučiti hoće li se ići u rat ili neće. Milošević se odlučio za rat. Varao je svijet da se bori za Jugoslaviju, a najbrutalnije ju je razarao. Srbe je varao da će svi živjeti u jednoj državi, a Tuđmana je dobio na trik.
Ja sam dočekao Tuđmana zajedno s vrhom hrvatske vlasti kada se vratio sa sastanka u Karađorđevu na kojemu je bio s Miloševićem. Bio je sav ozaren i sretan. Tražio je da mu se očisti stol, stavio je mape i potom pričao da mu je Milošević ponudio banovinske granice iz 1939. godine. Prepričao je kako mu je Milošević kazao: ‘Franja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to meni ne treba, to je tzv. Turska hrvatska.’ Ja sam na to pitao Tuđmana: ‘Čuj, Franc, a daj ti meni kaži što kaže Alija Izetbegović.’ Na što je Tuđman kazao kako Alija nema što tražiti kada se srpske i hrvatske škare slože.
Objasnio sam mu da je to diranje u Bosnu i Hercegovinu, u teritorij priznate države, na što mi je rekao da ne znam povijesne silnice. Kazao sam mu da možda ne znam povijesne silnice, ali da imam logiku i da diranje tuđeg teritorija znači rat u kojem ćemo imati neizmjerne žrtve. Tuđman je na to odmahnuo rukom. I otišao na drugi razgovor s Miloševićem u Titovo lovište Tikveš, ali mene više nije zvao.”
