Bivši predsjednik Srbije i lider SDS Boris Tadić je izjavio, u specijalnoj emisiji N1 Sarajevo, da postoji velika razlika između Srbije u njegovom mandatu i Srbije u mandatu aktuelnog predsjednika Aleksadra Vučića. On smatra da se Vučić “nije fundamentalno promijenio” od devedesetih, već da se promijenila samo njegova retorika i ono što je korisno za njega.
Tadić je, u emisiji u kojoj je tema bila govor mržnje u javnom prostoru u čitavom regionu, rekao da je u njegovom mandatu Srbija, sarađujući s Haškim tribunalom, zapravo poštovala svoje zakone i zakon o saradnji sa tribunalom, koji je istovremeno bio i međunarodni zakon. Smatra da je doprinio ideji pomirenja, podsjećajući da se izvinio. Dodao je da je dio te ideje pomirenja bila i saradnja sa Hagom, hapšenje svih optuženih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti (Radovana Karadžića, Ratka Mladića). Kaže da bi ponovio to isto – da bi poštovao zakon, pogotovo što je, kako kaže, njegovo uvjerenje bilo da se Mladić i Karadžić i drugi optuženi nađu u Tribunalu i da se tamo raspravlja pitanje njihove krivice ili nevinosti. Osuda u Haškom tribunalu lišava odgovornosti Srbiju i prebacuje je na pojedince, istakao je Tadić, dodajući: „Ali ne može Vučić da izađe iz svojih horizonata“.
Osvrnuo se i na aktuelnu vlast, a upitan koliko je drugačija Srbija „u njegovo vrijeme“ u odnosu na Srbiju danas, kaže da je velika razlika, jer Srbiju danas vode ljudi koji su bili zagovornici ratne opcije, a sada su zagovornici proevropske opcije koja je za njih, do samo neku godinu prije nego što su došli na vlast, bila „crni đavo“ i nešto najgore na svijetu.
„Ja sam uvijek pripadao ideji mira, protivnika rata, nikada nisam pripadao ideji odricanja vlastitog identiteta… Rastao sam na evropskoj ideji, na ideji antinacionalizma, to je bilo pitanje mog vaspitanja koje ponesete iz kuće i taj vrijednosni sistem je postao sastavni dio moje politike. Sastavni dio vaspitanja ovih ljudi, koji vode danas Srbiju, je očigledno sasvim drugačiji. I (Aleksandar) Vučić je zbog toga, u svojoj pređašnjoj političkoj karijeri, rekao „100 muslimana za jednog Srbina“ i to nije slučajno… Meni to nikada ne bi palo na pamet da kažem, već nešto sasvim drugo – da se izbjegne rat. Zato je Srbija danas drugačija“, ocjenjuje Tadić.
Kaže da su sada na vlasti u Srbiji nosioci politike devedesetih i zato imamo reakcije kakve imamo na događaje u okruženju. „Oni su se formalno-jezički vratili, ali se nisu misaono vratili, ostale su te misli u njihovim glavama. Kada biste Vučića probudili u pola noći i pitali šta misli o tome i tome – Srebrenici, ratu, opsadi Sarajeva, kada je bio jako ponosan što sa Šešeljem obilazi opsjednuto Sarajevo i hvali se infantilno i diči se nekom svojom snagom, što je ispod svakog dostojanstva – on bi ponovo tim emocijama odreagovao, on bi najvjerovatnije istim emocijama krenuo. Nije se fundamentalno promijenio, promijenila se retorika i ono šta je korisno za njega. Vučić bi da je na vlasti i da je historijska ličnost, što je za mene infantilno… Ja se plašim ljudi koji žele da budu historijske ličnosti“, rekao je Tadić.
Kaže i da su građani svih zemalja bivše SFRJ koji su glasali za šovinističke politike, a ne za građansku opciju Ante Markovića, takođe odgovorni, a ne samo političari i rukovodstva.
Upitan da li institucije rade dobro svoj posao, kad su u pitanju prijetnje kojima je bio izložen u javnom prostoru i na društvenim mrežama, kaže da su nekada radile dobro svoj posao, ali nekada ne tako dobro. Navodi da su mu prijetili i da je plaćao i političku cijenu zbog svojih izvinjenja zbog ratnih zločina koje su počinili Srbi. Podsjetio je da su prijetnjama izloženi i drugi – navodeći primjer napada na Vladimira Kostića, predsjednika SANU, zbog svog stava o Kosovu. „Imate političku strukturu i stranke koje su tradicionalni huškači, napadači, nositelji ideje agresije, koje unose ideje prijetnje i onda institucije nekada kleknu pred tim strankama, možda nekad plašeći se“, ocijenio je Tadić.
