Prve korake na istočnoj obali Jadrana rimska je sila učinila zbog jačanja utjecaja Ilira koji su se sve snažnije miješali u prilike na sjeveru grčkog svijeta. Rimljane je napose zabrinulo djelovanje jedne žene, ilirske kraljice Teute, a ona je, umjesto da se pokori, bacila rukavicu u lice. I doživjela poraz. Ipak, ostala je upamćena kao odlučna i ratoborna vladarica o kojoj su sve do danas sačuvane brojne legende.
Na vlast je došla nakon smrti svog muža Agrona, koji je utemeljio moć Ilirskog kraljevstva, jer je zakoniti nasljednik i njezin posinak Pines u vrijeme očeve smrti još bio maloljetan. Sam Agron skončao je nakon slavlja kojim je obilježavao vrijednu pobjedu nad Etolcima. Svoje je oduševljenje pretočio u neobuzdane veselice na kojima je vino teklo u potocima. U ratničkim društvima, kakvo je bilo i ilirsko, epsko je pijančevanje bilo povod za divljenje , a vrlina se vidjela u neumjerenosti pa je vladar, nadmašujući ostale u opijanju, snažio vlastiti ugled među svojim ratnicima.
No, kako se Agron žestoko opijao, uspio se prehladiti i nedugo zatim skončao je od upale porebrice. Tada je vlast kao regentkinja s punim vladarskim pravima preuzela Teuta. O njoj i njezinu životu prije ustoličenja ne zna se ništa. Može se pretpostaviti da je pripadala vrlo uglednom rodu, a mnogo govori i činjenica da se Agron razveo od prethodne supruge kako bi se oženio Teutom.
Nisu imali muške djece, pa je Teuta zavladala u ime svog pastorka. Okolnost da se mogla dovinuti do najviše vlasti ukazuje na to da su žene u ilirskom društvu bile cijenjene pa su muškarci bili spremni prihvatiti i žensko gospodstvo.
Nastavila je politiku svog supruga, a prvi potez bio joj je dopuštanje gusarima da krenu u nove prepade, s tim da su dio plijena bili dužni predati kraljevskoj riznici.
Nastavila je i s osvajačkom politikom na štetu Grka, a Ilirsko kraljevstvo nikad nije bilo moćnije. U tom času bilo je jedna od najrasprostranjenijih država na Sredozemlju. Opetovani ilirski uspjesi privukli su pozornost Rimljana koji nisu mogli trpjeti konkurenciju. I prije su primali pritužbe trgovaca zbog napada ilirskih gusara, ali nisu ništa poduzeli.
Diplomatska misija tada je krenula u posjet kraljici Teuti da istraži slučaj. Kraljica ih je primila u audijenciju i saslušala njihovo izlaganje u kojem su iznijeli dug popis pritužbi. Teuta nije imala nakanu poduzeti ništa konkretno, što je isprovociralo Rimljane, koji su svojim komentarima razbjesnili kraljicu. Ona je bijes jasno i pokazala i grubo potjerala izaslanike sa dvora, a nakon toga nesretni Rimljani zatim su bili i usmrćeni.
Ova gruba povreda međunarodnog prava Rimljanima je poslužila kao povod za oružanu intervenciju. Ozbiljno su se pripremili za pohod, a čuvši to, Teuta je čak pokušala i izgladiti stvar. Možda je to učinila kako bi dobila na vremenu jer su Rimljani doista i obustavili pripreme za pohod. No, dolaskom povoljnog vremena Teuta je odbacila rimski zahtjev i krenula u sukob.
Iliri se ipak nisu mogli nositi s velikom rimskom vojskom, i kraljica je morala priznati poraz. Precijenila je stvarnu moć Ilirskog kraljevstva koje vojnički nije bilo doraslo Rimu. Teuta se u potpunosti pokorila, pristala je platiti kakav god danak i obavezati se da Iliri više neće ploviti s naoružanim lađama, te vlast prepustiti posinku Pinesu. Potpisavši mirovni ugovor Teuta je nestala s povijesne pozornice. Ništa nije poznato o njenoj daljnjoj sudbini.
Brojne su legende o ovoj hrabroj kraljici. Prema jednoj, Teuta se, suočena poslije višemjesečne opsade s padom svoje utvrde Rizon u koju se sklonila pred Rimljanima, bacila sa svojim blagom niz vodopad podzemne rijeke koja ponire u utrobu planine kako dragocjenosti ne bi završile u rukama neprijatelja, pa u dubini kakva podzemna jezera i danas počiva kraljica sa svojim zlatom i draguljima. Druga legenda govori da se Teutina grobnica nalazi u špilji kod Perasta u blizini Kotora koja skriva i kraljičino blago. Prema Hvaranima, na mjestu Oglavka i Koščaka pokraj Sućurja stajali su Teutini dvori, a kraljica je u okolici počela zidati i grad koji nije dovršila. Stanovnici Šolte znaju za još jedne Teutine dvore. U šoltanjskoj uvali Tatinji, kažu, jedno se vrijeme Teuta skrivala pred napadom. Ako je vjerovati mještanima, boravila je na otoku Svecu zapadno od Komiže, gdje je podigla utvrdu – lokalitet se danas zove Krajicina ili Kraljičino – s koje se survala u more nakon što su je Rimljani savladali.
Druga inačica legende pripovijeda da se u utvrdu sklonila prognana kad je izgubila prijestolje. Ovdje je očijukala sa zarobljenim mladićima i gusarskim kapetanima, a kad bi joj dojadili, dala bi ih baciti s visokih litica otoka. I Višani se mogu pohvaliti Kraljičinom špiljom, u kojoj pripovijedaju, također živjela kraljica Teuta.
