U svojoj rodnoj Švicarskoj je poznata kao progoniteljica mafije. Na međunarodnoj razini je poznata kao glavna tužiteljica UN-ovih sudova za ratne zločine u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji
Carla del Ponte je poznata po svojoj odlučnosti – i direktnosti. Sirijskog predsjednika Bašara al Asada nazvala je „jednim od najvećih zločinaca”. Vatikanu je predbacila da u Hrvatskoj štiti jednog predmnijevanog ratnog zločinca u jednom samostanu. (Taj navodni ratni zločinac je kasnije ipak uhićen u Španjolskoj, a na Međunarodnom sudu pravomoćno oslobođen po svim točkama optužnice koju je sastavila Carla del Ponte, op. ur.). Danas, 9. 2. 2022. Carla del Ponte slavi 75. rođendan.
U vrijeme dok je bila državna odvjetnica u Švicarskoj neustrašivo se borila protiv gospodarskog kriminala, osobito mafijaškog pranja novca u Švicarskoj. Ali kad su švicarske novine SonntagsZeitung 1994. u vrijeme građanskog rata u Alžiru pisale da alžirska Islamska fronta spasa kupuje oružje u Švicarskoj, Del Ponte je naredila da policija pretraži uredništvo i privatne stanove novinara koji su o tomu pisali, što su oštro kritizirali i izdavači i novinarsko etičko vijeće Presserat.
Uspjeh uz javni pritisak
1999. je postala glavna tužiteljica UN-ovih tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Podigla je 91 optužnicu protiv osoba s područja bivše Jugoslavije, među ostalim optužnicu protiv bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića. Od toga su za njezinog mandata pravomoćno na zatvorske kazne osuđene 63 osobe, od čega su dvije trećine bili Srbi. Ali svojim neuspjehom je smatrala činjenicu da su na kraju njezinog mandata Radovan Karadžić i Ratko Mladić još bili na slobodi. Kasnije su obojica uhićena i osuđena na doživotnu robiju.
Del Ponte se nije plašila osjetljivih tema. Htjela je istraživati NATO-ovo bombardiranje Beograda i navodne zločine ruandske vlade.
Najbolji pravnici na međunarodnoj razini obično rade tiho i pokušavaju preko tajne diplomacije doći do dokaza ili nastoje dobiti potporu vlada. Del Ponte je, međutim, do svojih ciljeva htjela doći praveći javni pritisak.
Kratka diplomatska karijera
2003. godine su UN-ovi tribunali za bivšu Jugoslaviju i Ruandu dobili svaki svoga glavnog tužitelja pa je Del Ponte ostala nadležna samo za bivšu Jugoslaviju. Neki promatrači smatraju – a prije svega ona sama smatra – da joj je dužnost glavne tužiteljice za Ruandu oduzeta zbog pritiska ruandske vlade. Nakon isteka mandata na Tribunalu za bivšu Jugoslaviju 2008. je imenovana švicarskom veleposlanicom u Argentini, ali je vrlo brzo stekla naziv „anti-diplomatice”. Naime, u svojim memoarima, koji su izašli 2009. objavila je niz spornih tvrdnji. Osobitu buru je izazvala tvrdnja da su pripadnici kosovskog OVK u ljeto 1999. oteli i ubili oko 300 Srba i njihove organe prodali. Također kaže da nije podigla optužnicu protiv počinitelja zbog nedostatka dokaza, a njih nije mogla, tvrdi, prikupiti zbog izostanka političke potpore.
Samo nekoliko mjeseci nakon izlaska memoara najavila je svoje prijevremeno povlačenje s dužnosti švicarske veleposlanice u Argentini.
Od 2011. je Del Ponte službeno u penziji, ali se i dalje angažira na progonu teških zločina. Tako je bila članica jednog Istražnog odbora za Siriju UN-ovog vijeća za ljudska prava, ali je 2017. podnijela ostavku jer je smatrala da je Odbor osuđen na neuspjeh jer nije osnovan Tribunal za Siriju koji bi počinitelje zločina mogao optužiti. Zbog nedostatka podrške međunarodne zajednice Odbor nije mogao čak ni istraživati zločine nego ih samo popisati, izjavila je Del Ponte.
Izvor: (TBT)
