Prije desetak dana, direktor Instituta za sudsku medicinu u Prištini Arsim Grđalijuobjavio je kako je u Kiževaku, u općini Raška, pronađena nova masovna grobnica. Dva dana kasnije, i predsjednik Komisije za nestale osobe Vlade Srbije Veljko Odalović rekao je kako je u grobnici, vjerovatno, između 15 i 17 tijela i da će njihova identifikacija biti moguća poslije DNK analize. Istog dana je i Odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu zatražio ekshumaciju tijela pronađenih u ovoj općini na jugozapadu Srbije, piše “Deutsche Welle”.

Tu vijest nije komentirao gotovo niko iz Vlade u Srbiji, a jedini predstavnik opozicije koji je o tome nešto rekao je predsjednik Građanskog demokratskog foruma (GDF) Zoran Vuletić. On je u saopćenju podsjetio kako masovna grobnica u Raškoj nije jedina pronađena u Srbiji i kako “skriveni grobovi pokazuju kontinuiranu neodgovornost države i nesumnjivo sudioništvo u zločinu“.

Vučić je nepoželjan u Kosovu

Nekoliko dana nakon otkrića grobnice u Raškoj, objavljena je i vijest da je Aleksandru Vučiću zabranjen ulazak u Kosovo. Ni o tome ništa nije rekao niti jedan srpski zvaničnik, a Predsjedništvo Srbije nije odgovorilo na molbu za njihov komentar.

Na pitanje DW-a je li Vučiću doista zabranjen ulazak u Kosovo i šta je bio razlog za tu odluku, Ministarstvo vanjskih poslova Kosova je poslalo link sa saopćenjem ministrice Melize Haradinaj-Stubll: “Zahtjev Vučića, Vulina, Đurića i Petkovića da posjete Kosovo u doba kad se Kosovo suočava sa ponovnim otvaranjem rane i velikog bola za nestalim osobama i otkrivanjem masovnih grobnica Albanaca”, piše u saopćenju, “predstavlja više uvredu nego provokaciju.” Dodaje i kako će “svaki zahtjev Srbije u ovim okolnostima uvijek imati isti odgovor”.

Među rijetkima, ako ne i jedini koji se osvrnuo na vijest o zabrani Vučiću, opet je Zoran Vuletić. Postavio je pitanje predsjedniku Srbije je li zabrana da on ode u Kosovo u “bilo kakvoj vezi sa pronalaskom grobnice”. Ali, odgovor još nije dobio.

Kiževak je peta lokacija u Srbiji na kojoj su otkrivene masovne grobnice. Prije toga su otkrivene grobnice, s ukupno 941 tijelom, pronađene u Batajnici, Perućcu, Petrovom Selu i Rudnici.

Pitanje nestalih dio je agende dijaloga Beograda i Prištine pod okriljem EU, a rješavanje tog problema ušlo je i u sporazum potpisan 4. septembra u Washingtonu.

‘Šta ćemo mi s takvim Srbima?’

Iako su se obje strane obavezale kako će “ubrzati napore te locirati i identificirati posmrtne ostatke nestalih osoba”, neke izjave srpskih zvaničnika protivne su tvrdnjama kako Srbija to doista i namjerava učiniti.

“Što ćemo mi sa Srbima koji potkazuju Albancima i Hrvatima, pričaju razne gluposti, pokazuju im gdje su sahranjeni Albanci širom Srbije? Veljko Odalović, ta Komisija za nestala lica. Oni malo, malo pa idu istraživati neke lokacije koje dojavljuju određeni špijuni…”, izjavio je ove sedmice u intervjuu za TV Happy novi predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić.

Jedva dva mjeseca kasnije, isti Dačić za Sputnik je izjavio kako “Srbija radi na istrazi ratnih zločina, otkrivanju grobnica i nestalih osoba” i kako “u Srbiji niko ne sprečava da se nešto otkrije ili da se sankcioniraju krivci”.

I ta izjava je proturječna onome što je rekao nekoliko mjeseci ranije o internetskoj stranici “Rat u Srbiji”, gdje se podsjeća na zločine devedesetih godina u Srbiji. On je za Dačića “besmislen pothvat”, jer su “Haški tribunal i nacionalni sudovi ovih godina i desetljeća radili na tome”.

Upozorenje i iz Washingtona

Na presude Haškog tribunala pozvala se i Komisija za vanjsku politiku Kongresa SAD-a koja konstatira kako je za skrivanje tijela ubijenih Albanaca osuđen samo Vlastimir Đorđević, koji je u Haagu dobio 18 godina zatvora, ali ne i ostali koji su u tome sudjelovali.

Fond za humanitarno pravo (FHP) je 2017. godine tom pitanju posvetio dosje “Operacija skrivanja tijela”. Podsjeća kako je odluka o sakrivanju tragova zločina na Kosovu donesena 1999. na najvišem državnom nivou i kako je Slobodan Milošević od ministra unutrašnjih poslova Vlajka Stojiljkovićatražio da”učini sve” kako bi se uklonili sahranjeni leševi albanskih civila.

Fond za humanitarno pravo raspolaže i dokumentima policije i vojske gdje se vidi kako je u sakrivanju leševa ubijenih Albanaca sudjelovalo na desetine pripadnika i MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije. Utvrđeno je i da su, po nalozima policijskih zvaničnika, u uklanjanju leševa sudjelovali i civili i radnici javnih preduzeća.

Dokazi kako su leševi s Kosova premješteni u Srbiju su predočeni i u procesima pred Tribunalom u Haagu protiv Nikole Šainovića i drugih visokih zvaničnika Srbije, kao i u postupku protiv Vlastimira Đorđevića. Povrh toga, neki od dokaza o sakrivanju tijela ubijenih Albanaca predočeni su i pred Višim sudom u Beogradu u predmetima “Suva Reka” i “Bitići”.

Dugi popis, ali niko pred sudom

Ipak, niko od desetina pripadnika MUP-a Srbije koji se spominju u dosjeu FHP-a, nije procesuiran. Pred sudom se tako nikad nije pojavio ni nekadašnji pomoćnik ministra policije Obrad Stevanović, koji je 1999. godine na sastanku državnog vrha sažeo: „Nema leša – nema zločina.”

Nije se sudilo ni načelniku Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije Draganu Iliću, koji je, navodi FHP, imao “vodeću ulogu u isplati dnevnica zbog operativnih troškova nastalih u akciji prikrivanja leševa”.

Optužnica nije podignuta ni protiv nekadašnjeg načelnika Kriminalističko-tehničkog centra Vladimira Aleksića, koji je, prema izjavi Slobodana Borisavljevića, šefa kabineta Vlastimira Đorđevića, s Desimirom Radićem bio među suradnicima Dragana Ilića.

Na sudu se nije pojavio niti Petar Zeković, jedan od pomoćnika Vlajka Stojiljkovića, iako je radnik MUP-a Božidar Protić u Haagu svjedočio kako je prevozio leševe iz Kosova u Srbiju i da je tada u stalnom kontaktu bio upravo sa Zekovićem.

Nije istražena ni odgovornost Gorana Radosavljevića Gurija, nekad nadležnog za Nastavni centar u Petrovom Selu, gdje su otkrivene dvije masovne grobnice. To nije učinjeno, iako je nekadašnji šef Službe državne bezbednosti Radomir Marković na suđenju Slobodanu Milošević izjavio da mu je Dragan Ilić rekao kako mu je pomoć u poslu (sanacije terena) pružio baš Goran Radosavljević Guri, navedeno je u dosjeu FHP-a.

Na taj dosje pozvala se 18. novembra Komisija za vanjsku politiku Kongresa SAD-a, uz konstataciju kako, uprkos obećanju Aleksandra Vučića, pred sud nisu izvedeni niti oni koji su u Petrovom Selu, na lokaciji Nastavnog centra, 1999. godine ubili trojicu braće Bitići, podsjeća “Deutsche Welle”.