Piše: Harun Crnovršanin
Povod za ovaj tekst je ne tako davna smrt Redžepa Zagarevića, rođenog Pazarca, koji je 60-ih godina prošlog vijeka odselio u Gradačac, gdje je živio sve do svoje smrti 14. oktobra 2021. godine.
Rahmetli Redžep je imao veoma buran život.
Rođen je 1926. godine u Novom Pazaru od oca Ramadana i majke Abide.
Otac mu je bio poznati trgovac u Kraljevini Jugoslaviji, a dio svog imetka je uložio u izgradnju prve džamije u Ribariću kod Novog Pazara, koju je podigao 1932. godine, nakon što je dobio dozvolu od nadležnih organa iz Beograda.
Njegov sin Redžep brzo je postao sposoban trgovac, šireći svoju trgovinu i na Kosovo i Albaniji.
Tokom Drugog svjetskog rata, vidio je mnogo toga i ispričao autoru ovog teksta mnoge važne događaje.
Učestvovao je u odbrani Novog Pazara od četnika u jesen 1941. godine, kao i u oslobađanju sela Strumce i Poda kod Ribarića 24. oktobra 1944. godine, gdje su četnici iz Ibarskog Kolašina ubili šest Bošnjaka iz porodica Bešović i Dreković, a njihove kuće zapalili.
Aćif efendija poslao je dobrovoljce iz Pazara da spase braću u Višegradu.
Redžep je bio jedan od učesnika spašavanja muslimanskih civila iz Višegrada u oktobru 1943. godine.
Ovaj nepoznat događaj za sandžačku i širu javnost Redžep je ispričao 26. jula 2015. godine.
Poznato je da su u januaru i februaru 1943. godine crnogorski četnici pod komandom vojvode Pavla Đurišića izvršili masovne zločine na dijelu Višegradskog i Goraždanskog sreza.
U oktobru iste godine, Azbukovačka četnička brigada iz Srbije i domaći četnici ubili su između 2.500 i 3.000 Bošnjaka.
Kada su došli u Višegrad, četnici su počinili nezapamćene zločine, odvodili su Bošnjake na Drinski most i tamo ih klali, bacajući ih u rijeku.
Ljudska krv se bila usirila, a most je izgledao kao da je pekmezom namazan.
Bila je jesen 1943. godine, dan utorak.
Dobošar Šućo je udario u doboš u centru Novog Pazara i viče: „Draga braćo, čujte i počujte!
Naša braća izginuše u Bosnu!
Ko je brat musliman, neka odmah dođe pred Islamske ustanove!“ Skupilo se mnogo naroda. Na mafilju od Islamskih ustanova izašao je Aćif efendija Hadžiahmetović sa još trojicom. Govorili su o stradanjima naše braće u Bosni, kako ih četnici kolju i bacaju u vodu. Dobili smo od Njemaca 35 kamiona koji će nas prebaciti do Višegrada da spasimo taj narod.
Pazarci su odmah otišli po oružje, jer ga je bilo dovoljno u gradu. Narod se okupio, a imam Altun-Alem džamije Hakija ef. Ademović vršio je izbor boraca. Djeca i stariji nisu primani u kamione, već su u njih ulazili samo sposobni ljudi. Redžep, tada sa 17 godina, ušao je pod šinjel svog starijeg brata Hasu, kako ga ne bi izostavili. Kamioni su krenuli ka Sjenici, a zatim su stigli u Dobrun kod Višegrada.
U Dobrunu su se okupili kamioni, a Redžep je sa još nekoliko njih bio zadužen za čuvanje kamiona i prijem ljudi iz Višegrada. Kada su njihovi krenuli ka Višegradu, Redžep je ostao da čuva kamione. Njegov brat Haso je sutradan došao i ispričao mu kakva je situacija bila. Na Drinskom mostu je bilo toliko krvi da su im cipele tonule u njoj.
Četnici su postavili mitraljeze na brdima sa obe strane mosta, i kada je narod pokušao da pobjegne, ubijali su ih rafalima.
Tada su uspjeli da spasu između 300 i 400 muslimana iz Višegrada i da ih dovedu u Novi Pazar.
Prvo su ih smjestili u medresu Pod hendek, a zatim po džamijama, a kada su džamije bile pune, rasporedili su ih po kućama. Pazar je bio pun muhadžira, a dio je prebačen u Tutin, a zatim u Peć na Kosovu.
Nakon rata, Redžep odlazi u Beograd i završava srednju medicinsku školu, postavši jedan od prvih muslimana u Sandžaku koji je to učinio. Radio je u Tutinu i Novom Pazaru, a sudbina ga je dovela u Higijenski zavod u Pazaru, gdje je radio sa Miljojkom Roginjcem, čovjekom koji je 1933. pokušao da ubije Aćifa efendiju.
Miljojko mu je otvoreno ispričao da mu je namjera bila da ga ubije.
Bio je preobučen u žensku muslimanski nošnju i ispod čaršafa je nosio manju sjekiru.
Kad je pao prvi mrak, pratio je Aćifa do njegove kuće i kad je ovaj stigo do pred vrata Miljojko je izvadio sjekiru i zamahnuo da ga udaru u glavu. Međutim, Aćif efendija je primjetio sjenku napadača sa sjekirom na zidu svoje kuće i izmako se. Sjekira se zabila u drveni direk od kuće ali ga je jednim dijelom zakačila po uhu i ramenu. Ipak Aćif efendija je uspio da mu otme sjekiru i pozove komšije u pomoć, nakon čega je Miljojko pobjegao.
U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, Redžep se, sa svojih 70 godina, priključio Armiji RBiH. U Gradačcu je, gdje se preselio, postao omiljena i cijenjena osoba među svim narodima. Redžep se ženio dva puta i imao ukupno osam ćerki. Njegova druga žena Šida preselila je na Ahiret 8. oktobra 2021. godine, a Redžep šest dana kasnije, u svojoj 96. godini života. Neka im je vječni rahmet.
