Novi Pazar ima status grada, dok je Deževa naselje u blizini Novog Pazara s većinskim srpskim stanovništvom koje je okruženo Bošnjacima. Srbi u Deževi već dugo vremena, a u tome ih svesrdno podržava i Vučić, nastoje se odvojiti pod svaku cijenu od Bošnjaka praveći svoju autonomnu općinu koja će se urbanizirati i izgrađivati. Međutim, očigledno je da im pravi problem činjenica da ni sami Srbi nisu dosljedni u svojim planovima iz razloga što masovno prodaju zemlju za “1.000 eura po aru” 

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poznat je po čestim odlascima u Sandžak gdje vrlo vješto obmanjuje da je veliki podržavatelj suživota Bošnjaka i Srba na ovom području, kojega on naziva “Raška oblast”. Tokom posjeta druži se s lokalnim bošnjačkim stanovništvom, igra košarku s djecom, donira novac za džamiju na Pešteri, ali iza tog populističkog vašara kriju se druge namjere.

Naime, pri zadnjoj posjeti Novom Pazaru Aleksandar Vučić je odlučio posjetiti i novosagrađenu pravoslavnu crkvu u naselju Deževa u okolini Novog Pazara gdje je razgovarao s pravoslavnim sveštenicima i tamošnjim Srbima.

Taj razgovor su snimile i kamere jedne televizije koje su zabilježile trenutak kada se jedan od popova žali Vučiću kako Srbi u Deževi masovno prodaju zemlju Bošnjacima.

“Čuo sam ja i za ovdje, 80 metara od crkve, sve znam. Zato što mogu dobiti 1.000 eura po aru. Ali, hajde da uradimo ono što mi možemo. Dobio sam ja i zvanični izvještaj Službe naše i svih mogućih. Znam ja to nego se pravim da ne znam i šutim. Zato i dolazim i gledam da uložimo što je moguće više kako bi ljudi ostali na svojim ognjištima. Znam da postoje i namjere nekih drugih da se, iz meni nepoznatih razloga, zauzme Deževa. Sve ja razumijem i sve to znam, ali ne moramo o svemu da govorimo. Zato i dolazim, zato ovoliko novca i ulažem”, rekao je ovom prilikom Vučić čime je ogolio svoje “dobročinstvo” prema Bošnjacima u Sandžaku.

Novi Pazar ima status grada, dok je Deževa naselje u blizini Novog Pazara s većinskim srpskim stanovništvom koje je okruženo Bošnjacima. Srbi u Deževi već dugo vremena, a u tome ih svesrdno podržava i Vučić, nastoje se odvojiti pod svaku cijenu od Bošnjaka praveći svoju autonomnu općinu koja će se urbanizirati i izgrađivati. Međutim, očigledno je da im pravi problem činjenica da ni sami Srbi nisu dosljedni u svojim planovima iz razloga što masovno prodaju zemlju za “1.000 eura po aru”. 

Novopazarski Bošnjaci s kojima smo razgovarali kažu da ni u primisli ne postoji bilo kakva nakana da se Srbi iz Deževe obespravljuju, a Dežava “zauzima” s bilo kakvom namjerom. Saznajemo da su u tom dijelu Novog Pazara ostali uglavnom stariji građani srpske nacionalnosti kojima djeca rade ili studiraju u Beogradu, Kragujevcu i Kraljevu. Srbi pritom ne prodaju kuće nego zemljište koje se ne obrađuje. Veliki broj Srba je na taj način zbrinuo svoju djecu koja se nalaze izvan Deževe, kupivši im stanove po gradovima. Štaviše, Novopazarci kažu da je do prije par godina Bošnjacima bilo čak zakonski zabranjeno kupovati zemlju u Deževi. Uz sve to tvrde da su izloženi djelovanju “službe” koja pokušava raznim oblicima pritisaka spriječiti kupovanje zemlje u Deževi.

Ako se pogleda u historiju, veliki značaj Deževe za pravoslavce se krije i u tome što su u njoj živjeli srpski kraljevi, počevši od župana Nemanje, kralja Dragutina i Milutina. Zanimljivo je da je Dragutin 1282. godine svoj prijesto prepustio bratu Milutinu baš u Deževi.

Licemjerje Aleksandra Vučića već je nebrojeno puta dokazano. Posljednji primjer desio se jučer kada je u Beogradu uručio predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lideru SNSD-a Miloradu Dodiku Orden Republike Srbije, najveće priznanje te države.

Kako prenose srbijanski mediji, Ordenom Republike Srbije na velikoj ogrlici Milorad Dodik odlikovan je za “izuzetne zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između Srbije i BiH, naročito Republike Srpske kao entiteta BiH”.

Stoga, Vučićeva posjeta Sandžaku, njegovi propagandni pozivi na dijalog s Bošnjacima, ustvari su obavještajni manevri svih mogućih srbijanskih službi, i zvaničnih i nezvaničnih. 

Izvor: Stav.ba