U ovom, na putu prema Han Pijesku, najudaljenijem olovskom naselju, na nadmorskoj visini od 1.000 metara ovaj povratnički bračni par prošle je godine zakoračio u 70 godišnjicu svog braka. No još su im svježa sjećanja na ono ljeto kada su zaplovili u bračne vode.
- 51. se oženio u avgustu mjesecu. Nismo bili ni punoljetni kad smo se uzeli. Nismo imali 18 godina. Ja sam u njihovom selu kao mladić klanj’o teraviju i tako smo se upoznali – priča Asim za BHRT.
Šemsa nas svojom pričom podsjeća da ljubav stanuje u srcu a ne u materijalnom stanju i lagodi kako se to sada mnogima čini. Jer upravo su životne prepreke, napori i iskušenja čeličili njihov brak u kome su izrodili devetero djece od koji je osmero još živo i zdravo.
Iako na pragu osme decenije braka i desete decenije života, naviknuti da rade i imaju, junaci naše priče i danas su aktivni. Tako se Asim svakodnevno brine o svom stadu koza, podsjećajući nas da su upravo fizičke aktivnosti i zdrava hrana jedan od ključnih faktora za njihov dug i sretan život.
Šemsa časti savjetima kako sretan brak nije onaj bez problema već onaj u kome se ti problemi sporazumno riješavaju. Baš kao u njihovom slučaju.
- Meni je sad žao ove generacije! – Uzmu se, to se napravi trošak, svatovi i sve… I nakon pet šest dana rastave se! – Treba se nešta i istrpjeti! – Rasporediti poslove. Ako si ti muško, de ti sve ovo oko kuće, a ja ću u kući npr. – Nešto ćemo zajedno, jel’tako! Sve uz dogovor! Sve je naše! – A ja sad gledam uda se on npr. u njezinu kuću ona mu ‘cijedi’ materino mlijeko: – Ti si, veli, u mojoj kući, ‘vako, ‘nako…i eto ti rastave – kaže Šemsa.
