U vremenu kada se razbijalo “Bratstvo i jedinstvo” jugoslavenskih naroda, nastala je pjesma Tome Zdravkovića “Da mi je stari živ”.
Njom legenda narodne muzike u tom momentu je želio kazati, da je Josip Broz Tito živ nebi se rasturala Jugoslavija i nebi došlo do krvoprolića među do tada bratskim narodima.
Sa ove distance vremena može se zaključiti da niko nije profitirao u paklu koji smo preživjeli, da su interesi velikih sila ostvareni, i da smo kao društvo bili kolateralna šteta tih interesa.
Jednostavno može se to zlatno doba tumačit na ovaj ili onaj način, ali ono što je sigurno jeste, da je vladao mir, sloboda, ravnopravnost, zakon…; da su ljudi imali redovne plate, posao, auta, zimovanja i ljetovanja…
Takvo uređeno stanje i takav nezaobilazni faktor u svijetu je smetao jer je bio na raskršću različitih civilizacija sa svih strana svijeta.
Ono što je sigurno je to, da nam iz srca to zlatno doba niko ne može uzeti, te svi istomišljenici sa sjetom i danas govore:
“Živjela Jugoslavija”.
