Tokom rata u Bosni i Hercegovini, jedan od ključnih protagonista krvavih devedesetih, osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, često je u svojim govorima i izjavama iznosio zabrinutost zbog demografske slike Bosne i Hercegovine, naročito rastućeg broja Bošnjaka. Ova “demografska paranoja”, kako su je nazivali pojedini analitičari, nije bila tek osobna opsesija jednog generala, već dio šire zločinačke ideologije koja je u brojnosti jednog naroda vidjela prijetnju, a u zločinu – rješenje.
U brojnim snimcima i dokumentovanim izjavama iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu, Mladić otvoreno govori o tome da Bošnjaci “prete” promjeni etničke slike zemlje, aludirajući na njihovu stopu rađanja i populacijsku prisutnost kao “opasnost”. Ovakva retorika, duboko ukorijenjena u šovinističkoj i nacionalističkoj ideologiji, poslužila je kao jedno od ključnih opravdanja za monstruozne zločine koji su uslijedili – uključujući i genocid u Srebrenici.
Iako je međunarodna zajednica godinama nakon rata pokušavala racionalizirati razloge i motive iza masovnih ubistava, progona i etničkog čišćenja, upravo ovakve izjave Ratka Mladića pokazuju brutalnu jednostavnost zločinačke logike: Bošnjaci su trebali biti eliminisani jer ih je bilo “previše”. Nije riječ o klasičnoj vojnoj strategiji, već o duboko rasističkom, fašističkom svjetonazoru koji je u životima civila vidio “statističku prijetnju”.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da su takve ideje imale institucionalnu podršku tadašnjih političkih i vojnih struktura bosanskih Srba, te su sprovođene sistematski i planski. Mladić, kao glavnokomandujući Vojske Republike Srpske, bio je egzekutor tih planova na terenu, ali nikako i jedini odgovorni.
Danas, gotovo tri decenije nakon najtežih ratnih zločina u srcu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, zločinačka politika koja je brojnost Bošnjaka koristila kao opravdanje za genocid i dalje živi u umovima i retorici pojedinih političara i negatora zločina. Podsjećanje na riječi Ratka Mladića nije samo čin istorijskog podsjećanja, već i upozorenje: gdje god brojke postanu izgovor za mržnju, genocid više nije nezamisliv – on postaje plan.
