Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, iznenada je prekinuo svoju najavljivanu posjetu Sjedinjenim Američkim Državama, što je izazvalo brojne reakcije u regionalnoj javnosti. Prema informacijama koje su prenijeli provladini mediji u Srbiji, Vučiću je iznenada pozlilo, zbog čega je odlučio hitno se vratiti u Beograd, gdje je odmah hospitaliziran na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA). Iako su ljekari nakon kratkog zadržavanja procijenili da je njegovo zdravstveno stanje stabilno, cijela situacija otvorila je niz pitanja i komentara.
Jedno od njih odnosi se na potpuni izostanak reakcije iz entiteta Republika Srpska. Naime, za razliku od brojnih srbijanskih političara koji su se utrkivali u izražavanju podrške i želja za što bržim oporavkom Vučiću, iz RS-a vlada potpuni muk. Milorad Dodik, Nenad Stevandić, Radovan Višković, pa čak ni članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović nisu se oglasili, barem ne javno.
Ovakav izostanak saopćenja i poruka podrške dodatno je čudan s obzirom na to da su upravo zvaničnici iz RS-a često vrlo glasni kada je riječ o bilo kakvim dešavanjima u Srbiji. Nije rijetkost da komentarišu čak i trivijalne stvari, a sada – kada je riječ o, navodno, ozbiljnom zdravstvenom problemu predsjednika Srbije – reakcija nema.
Ova tišina otvara prostor za različite interpretacije. Da li je riječ o pukom previdu, nesmotrenosti, ili se možda iza kulisa dešavaju ozbiljnije političke tenzije? Ili su, pak, zvaničnici iz RS-a već znali da zdravstveno stanje Vučića nije onoliko ozbiljno kako je prvobitno predstavljeno?
Nema sumnje da će se neki od njih u narednim danima oglasiti, no prva reakcija – ili tačnije, njen izostanak – govori više nego hiljadu riječi. Šutnja ponekad zaista zna biti glasnija od riječi.