Iako je Sandžak regija bogata prirodnim resursima, ljudskim potencijalom i strateškim položajem, već godinama ostaje bez ijedne značajne strane investicije.
Za razliku od drugih dijelova Srbije, gdje su strane kompanije masovno ulagale u različite industrije, u Sandžaku nije otvoren nijedan značajan proizvodni pogon niti se realizovao ozbiljan investicioni projekat.
Državna nepravda i infrastrukturna zapostavljenost
Tokom višegodišnje vladavine Aleksandra Vučića, ulaganja u Sandžak iz državnog budžeta svodila su se uglavnom na neophodne infrastrukturne projekte, koji su uglavnom predstavljali renoviranje postojećih objekata ili određenih regionalnih saobraćajnica.
I dok su drugi dijelovi Srbije dobijali moderne saobraćajnice, fabrike i industrijske zone, u Sandžaku su investicije bile minimalne.
Problem dodatno otežava činjenica da Bošnjaci nisu proporcionalno zastupljeni ni u javnom sektoru, što znači da većina mladih nema mogućnost zaposlenja u državnim institucijama.
To ih primorava da traže egzistenciju na Zapadu, gdje vremenom asimiliraju, gubeći vremenom vezu sa svojim rodnim krajem.
Zašto Sandžak nije privlačan stranim investitorima?
Strane kompanije su širom Srbije otvarale fabrike i proizvodne pogone, privučene subvencijama i povlasticama koje im je davala država.
Međutim, u Sandžaku se takve prilike nisu nudile.
Niti jedna ozbiljna kompanija nije dobila podsticaje da investira u ovaj kraj, iako postoji ogroman potencijal, posebno u oblastima:
• Bioenergije – Sandžak obiluje šumama i vodnim potencijalima, što bi omogućilo razvoj industrije obnovljive energije.
• Turizma – Prirodne ljepote Peštera, Golije i okolnih planinskih predjela mogle bi privući ulaganja u turizam.
• Poljoprivrede i stočarstva – Sandžačke visoravni pogodne su za organsku proizvodnju, ali nedostaje podrška države za razvoj ove grane privrede.
Svjesna blokada ili politička strategija?
Postavlja se pitanje – da li je ekonomska izolacija Sandžaka rezultat nemara ili svjesne političke strategije?
Veliki broj Bošnjaka u ovoj regiji prirodno povećava natalitet, što očito ne odgovara trenutnoj vlasti. Ako se ljudi iz Sandžaka prisile da odlaze zbog ekonomske situacije, to dugoročno mijenja demografsku strukturu regije, čime se umanjuje utjecaj Bošnjaka u političkom i društvenom životu Srbije.
Vrijeme je za promjene
Građani Sandžaka ne smiju šutjeti pred ovakvom nepravdom. Njihov glas mora se čuti, kako u zemlji, tako i pred međunarodnim institucijama.
Neophodno je insistirati na ustavnim i demokratskim pravima, zahtijevati ravnomjeran ekonomski razvoj i ulaganja, te boriti se za budućnost generacija koje dolaze.
Bez ekonomskog razvoja, Sandžak će i dalje biti regija iz koje mladi odlaze u potrazi za boljim životom.
Vrijeme je da se taj trend preokrene i da se Sandžak konačno tretira kao ravnopravan dio države.
