Jučer je obilježena 29. godišnjica smrti Srđana Aleksića, Trebinjca koji je 27. januara 1993. godine podlegao povredama koje je zadobio nakon što je stao u odbranu svog sugrađanina Alena Glavovića. Aleksiću je zbog svog herojstva posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog odbora za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a Ulica Velikih drveta u Sarajevu je 15 godina nakon njegove smrti nazvana po njemu uz obrazloženje:

 „Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih junačkih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost, a bez nje naš život ne bi imao smisla.

Prolaz u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu  je nazvan po Srđanu i tu je postavljena spomen-ploča u njegovu čast. U Pančevu je  2010. postavljena spomen-ploča, a prolaz u središtu grada dobio je njegovo ime. Tadašnji predsjednik Republike Srbije Boris Tadić je 2012. posthumno odlikovao Srđana Aleksića zlatnim odličjem “Miloš Obilić” za izraženu hrabrost i djelo osobnog junaštva. Predsjednik RS-a Milorad Dodik ga je 2013. odlikovao „Ordenom časti Republike Srpske sa zlatnim zracima“. 11. jula po Aleksiću je nazvana ulica pored Spomen-parka žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije u Podgorici. Godine 2013. odlučeno je da će jedna ulica u Beogradu biti nazvana po Srđanu Aleksiću, a u Bosni i Hercegovini već nekoliko godina jedna novinarska nagrada nosi ime po Srđanu Aleksiću.

KAKO JE POČELO

Uprkos svemu ovome, poznati bosanskohercegovački pjesnik i filmski scenarista Abdulah Sidran prije nekoliko dana je na Facebooku napisao:

“Odmah skloniti onu sramotu i godišnju novinarsku nagradu nazvati po velikome Vlastimiru Mijoviću”, a nakon toga je i na svom Facebooku podijelio tekst sa portala deblokada.com u čijem se naslovu navodi da “Srđan nije branio Alena jer je musliman već htio očuvati robu na svojoj tezgi”.

Na Sidranove objave bilo je mnogo komentara, ali je posebno bila zanimljiva rasprava između njega i bh. scenariste Feđe Isovića koji vam ovom prilikom prenosimo u cijelosti. Sve je počelo ovako:

SIDRAN: Nagrada se zove po četničkom vojniku Srđanu Aleksiću…zbog navodnog junaštva dok je branio drugog četnickog vojnika od trećih četničkih vojnika…Svi na švercerskom poslu, u Trebinju, izvan ratnih područja…

ISOVIĆ:  Avdo, užasnut sam ovom tvojom kontinuiranom akcijom degradiranja Srđana. Srđan je bio moj prisan prijatelj i vrijeđa me što širiš ove zlonamjerne tekstove. Prije svega, u naslovu članka se tvrdi da Srđan nije branio Alena. Šta misliš da o tome pitaš Alena koji je živ i zdrav u Švedskoj? Ja sam ga pitao… A sve kada bi i bilo istina ovo što tvrdiš, Srđan je postao simbol nečega dobrog, nečega važnog. Zašto rušiti rijetke simbole dobrote iz proteklog rata? Ali, prije svega, to što pričaš jednostavno nije istina!

SIDRAN: Mene čudi da ti, kao pisac, poznati Feđa Isović, tvrdiš da sam ja pisao nešto što nisam pisao. Ni slova jednog ja nisam pisao o nesretnom mladiću Srđanu Aleksiću. Ja sam navodio, iz raznih izvora, različita svjedočenja o tome događaju – čime se stvarno dovodi u pitanje njegova vjerodostojnost. – Međutim – i to bi ti kao pisac morao znati! – meritum stvari nije uopšte u tome, nego u problemu nadjevanja imena sarajevskim ulicama! Manipulativni aspekt te pojave dosegao je nepodnošljive razmjere i bijedno je u tim manipulacijama sudjelovati.

– Prije desetak godina pisao sam o jednom heroju iz Foče, dr SEKULI STANIĆU, koga su četnici ubili zato što je pokušao zaštititi svoje komšije muslimane čije su kuće redom palile četničke trojke. Kad to nije mogao, tražio je da zapale i njegovu, a kad su rekli da oni “ne pale srpske kuće”, uzeo je dva kanistera, polio svoju kuću i zapalio je! Pušio cigaru i gledao kako gori, do temelja. Ubili ga, naravno. – Tome bih junaku što se mene tiče dao Trg u Sarajevu, Aleju, Bulevar….. ali se o njemu…i drugim takvim šuti! – U današnjem Trebinju nedostaje 7-8 hiljada prognanih Bošnjaka, Hrvata i drugih nesrba, pa nije u skladu sa razumom dopustiti da genocidna postupanja odu u nesjećanje, prekriveni jednim kontroverznim događajem na trebinjskoj pijaci.

ISOVIĆ: Ti si Avdo pisao scenarije o stvarima koje si dobro poznavao. Zato su to bile genijalne priče. Jednom si mi rekao da čovjek mora pisati o onome što zna, ništa dobroga ne može izaći iz pisanja o materiji koju pisac ne poznaje. Međutim, ovdje, na Fejsbuku, pišeš o stvarima kojima uopšte ne vladaš. I vrijeđaš! Svaka tvoja objava o Srđanu je za mene uvreda! Nasjeo si na četničke spinove, vjeruješ zločincu, a ne vjeruješ žrtvi Alenu Glavoviću. Te priče o Srđanu mi slušamo godinama, taj članak koji si objavio je star 10 godina najmanje. Upao si u kolo sa ljudima koje muči i izjeda to što, taj dan na trebinjskoj pijaci, Alen nije ubijen i što ga je Srbin spasio. Nasjeo si na SDA-ovske spinove, na spinove koje smišljaju tipovi koji ne pristaju na pomisao da i jedan Srbin može biti dobar. Uvrjedio si me! Uvrijedio si mog divnog prijatelja Rada Aleksića, Srđanovog oca. Tvoje ponašanje je stavljanje soli na ranu, svima nama, a naročito poštenom Radu. I da, možda ti nisi napisao neke stvari, ali si ushićeno propagirao tekst u kome sve to piše. Dakle, stojiš iza svega izrečenog u tim poganim pasusima. A ako te stvarno interesuje istina o Srđanu, zovi na kafu, saznat ćeš sve iz prve ruke.

SIDRAN: Opet se ne držiš merituma ! U Sarajevu svoju ulicu nema jedan Izet Sarajlić! Nema je desetina i stotina velikih, važnih, dragocjenih naučnih i kulturnih stvaralaca, pa kojom to logikom možemo prihvatiti da se ime sarajevske ulice daje nesretno poginulom Trebinjcu, kojemu ni njegovo Trebinje nije ni pomena dalo!? Kakve veze ima sa novinarstvom taj nesretni mladić – da bi se najvažnija novinarska nagrada u BiH zvala njegovim imenom!? Dozovi se, bolan ne bio, Feđa! – Zašto ni riječi ne kazuješ o primjeru dr SEKULE STANIĆA? Mogu li se porediti ta dva herojstva i te dvije žrtve? – Umjesto da kritikuješ mene, i druge koji su ogorčeni na manipulaciju nazivima ulica i ustanova u Sarajevu, progovori koju o sličnoj pojavi i praksi u RS-u. To bi sa tvoje strane bilo i pametnije i poštenije.

ISOVIĆ: Za mene je meritum to što si u više svojih komentara mog druga Srđana nazvao četnikom. Za mene je meritum to što se ponašaš kao klasičan SDA bot… O dr Sekuli ne pišem ništa, zato što slabo poznajem materiju, kao što ti ne bi trebao pisati o Trebinju, jer da znaš išta, znao bi da u Trebinju ima kompleks sportskih terena koji nosi Srđanovo ime, za razliku od onoga što ti tvrdiš. Ne problematiziraš što se škola u Sarajevu zove po ustaškom ideologu Busuladžiću, ali ti smeta Srđanova ulica…. Ove tipove što su se uključili u diskusiju ne želim ni komentarisati, jer iznose takav niz bljuvotina za koje bi mi, da ih demantujem, trebalo više vremena nego što imam. Čak i površna analiza tih spodoba koje te podržavaju daje jasnu sliku o tvom stavu. Umjesto što pozivaš mene da polemišem o nazivima sarajevskih ulica (o čemu sam, uzgred, pisao u više svojih kolumni), tvoje izvinjenje porodici Aleksić bi bilo primjerenije.

SIDRAN: Meni je odranije razumljiva tvoja potreba da – kao jedan od stanovnika Trebinja – iz kojeg je protjerano 7.000 tvojih sunarodnika, a njihova imovina opljačkana – izbjegavaš govoriti o temama neugodnim za tvoje sveukupno okruženje. Razumljivo. Genocidno postupanje vojske i policije današnje RS, krimen presuđen pravosnažnim presudama međunarodnog suda posljednja je tema o kojoj bi ti, u tom okruženju, mogao slobodno govoriti. Poštujem. Ali ne dopuštam da kriterijume, mjerila, politički stav, pa i terminologiju koju si prihvatio ti – svejedno da li svojom voljom ili pod prinudom okruženja – namećeš kao validnu i obaveznu meni, niti bilo kome drugom. Pripadnik pobunjeničke agresorske vojske Radovana Karadžića – poginuo nesretnim slučajem, na trebinjskoj pijaci – sigurno nije bio partizan. Molim te, predloži odgovarajući atribut, mi za sada boljeg nemamo. A ovaj sasvim dobro funkcioniše i unutar te vojske i politike. Oni se tim nazivom ponose. Slave četničke generale kao pozitivne i veoma važne istorijske ličnosti! Nemoj im to remetiti, mogao bi imati problema ako rekneš koju ružnu o Draži Mihailoviću, Momčilu Đujiću, Pavlu Đurišiću…

ISOVIĆ: Potpuno sam shvatio da si ti čovjek čija mora biti zadnja, pa izbjegavaš ono o čemu ja polemišem i, u nedostatku argumenata, iz udobnosti sarajevske avlije, optužuješ mene za nedostatak hrabrosti da kritikujem srpsku politiku, ne znajući pritom da su mnogi moji članci, a i statusi na Fejsbuku, posvećeni kritici Dodika i njegove stranke koja je na vlasti baš u Trebinju. Bez imalo straha sam pisao i pišem o četničkim zločinima i pijem po trebinjskim kafanama do zore, a da me niko nikada nije mrsko pogledao. Vi koji na taj način branite Bosnu ne izlazeći sa Baščaršije, ustvari je rušite. Ovo je samo kratak osvrt na tvoje analiziranje mojih političkih stavova, a sada bih se opet vratio suštini. Optužio si mog druga da je četnik i lider si SDA-ovske akcije da mu se ukine ulica u Sarajevu! Paradoksalno, upravo istu takvu akciju vode i srpski nacionalisti. Hvala i živio.

PS Stvarno prođi kroz moje kolumne, lako ćeš naći da sam u najmanje dvije pisao o pokoljima vojvode Đujića, a u više njih i o Draži Mihailoviću. Pošto mi spočitavaš da nemam hrabrosti pisati baš o njima, lijepo bi bilo da se postidiš u hladovini svoje baščaršijske avlije. O Pavlu Đurišiću nisam pisao, ali eto, ako ti to baš toliko znači, rado ću napisati koji pasus i o njegovim zločinima. Samo pazi da se ne nasekiraš, jer ćeš naletiti na moje osvrte i na Cacine, Ališpagine i ine zločine bošnjačkih serijskih ubica.

EPILOG

SIDRAN: Opet ni slovceta o hiljadama prognanih Trebinjaca. A to je meritum. Ne mogu prihvatiti, ne dam da se prihvati – mada se već dobro uhvatilo u naIvnoj bošnjačkoj tintari – da se jedna kontroverzna slučajna pogibija na trebinjskoj pijaci pretvara u herojski čin i veliča u gradu u kojem je vojska kojoj je pripadao poginuli mladić – artiljerijom i snajperom sa okolnih brda – herojski pobila 12.000 stanovnika, od čega 1.150 djece! Stvar pravomoćno presuđena na najvišim svjetskim sudskim instancama. I šta ti sad od mene hoćeš? Da od STABLA Srđana Aleksića (kako ga ti vidiš i tumačiš) ne vidim ŠUMU monstruoznih zločina počinjenih od strane vojske kojoj je pripadao? Bezobrazno je s tvoje strane bilo kakvo trpanje mene u bilo koje i kakve okvire. Kao što bi s moje strane bilo bezobrazno da tebe pitam o porijeklu robe koju je na trebinjskoj pijaci prodavao tvoj nesretni drug. U nekim svjedočenjima se govori o robi dovučenoj iz Albanije, u drugim odvratna, nezamisliva, pogana, užasna mogućnost da se radilo o robi opljačkanoj prethodne godine, u jurišima trebinjskih dobrovoljaca na Konavle i Dubrovnik. Znas li šta pobliže o tome?

ISOVIĆ: Prekidam ovu raspravu sa tobom jer jednostavno nema smisla. Prekidam, ustvari, svaki kontakt sa tobom dok ne ponudiš izvinjenje za uvrede porodici Aleksić. Nastavi da pričaš besmislice zasnovane na premisi da je svaki pripadnik srpske vojske zločinac, nastavi da širiš tupave konstrukcije po kojima je Srđan kriv za granatiranje Sarajeva, nastavi da palamudiš neistinama o porijeklu robe na trebinjskoj pijaci, ja u tome više ne želim učestvovati. Vozdra.

SIDRAN: Sasvim je pametno da se povučeš iz ove rasprave jer u ovoj temi ti osim privatnih impresija baš ništa relevantno nemaš kazati.

Ova rasprava je potom večeras misteriozno nestala sa Sidranovog Facebook profila…

Izvor: Press.ba